Krajem
prošlog stoljeća, Britanski filmski institut okupio je tisuću ljudi koji imaju
veze s britanskim filmom kako bi uspjeli pronaći odgovor na pitanje koji je
najveći britanski film svih 20. stoljeća. Svih tih tisuću poznavatelja
filma dobilo je zadatak složiti listu od stotinu britanskih filmova koje
smatraju najboljima i najvažnijima za britansku kinematografiju, a na prvo
mjesto izabran je upravo "Treći čovjek" Carola Reeda. Scenarij za
ovaj noir smješten u poslijeratni Beč napisao je po vlastitom romanu poznati
britanski pisac Graham Greene, a ovaj film mnogi zasigurno pamte po legendarnoj
melodiji na citri za koju je zaslužan bečki glazbenik Anton Karas. No, daleko
od toga da je "Treći čovjek" samo prepoznatljiva glazba, za mene je
to jedan od najboljih klasičnih filmova, unatoč tome što je dobio tek jednog
Oscara i to tek Robert Krasker za svoju ekspresionističku crno-bijelu
fotografiju, odnosno kameru.
Radnju su
Greene i Reed smjestili u poslijeratni Beč, grad koji je podijeljen na četiri
sektora - američki, britanski, francuski i sovjetski, a situaciju u opustošenom
i ratom poharanom gradu koriste brojni oportunisti, koji se bogate švercom i
reketarenjem. U takav Beč upravo je stigao američki pisac kaubojskih romana
Holly Martins (Joseph Cotten), koji je došao u posjet svom prijatelju iz
djetinjstva Harryju Limeu (Orson Welles) jer mu je on ponudio posao u Europi. No, odmah
po dolasku Holly shvaća da je njegov prijatelj samo nekoliko sati ranije ubijen
pod nerazjašnjenim okolnostima dok je prelazio ulicu. Šok se dodatno pojačava
kad shvati da je Lime bio mozak kriminalnog podzemlja koje se bavilo švercom.
Unatoč tome što mu britanski policajci, koji kontroliraju dio grada u kojem je
Lime stradao, sugeriraju da što prije napusti Beč, Holly se ubrzo poveže s
Limeovom bivšom djevojkom i pjevačicom (Alida Valli) te odluči sam krenuti u
istragu ovog slučaja, koji mu djeluje previše čudno i sumnjivo.
Zanimljivo je
kako je ovaj film odmah nakon što je stigao u kina u Velikoj Britaniji i
SAD-u postao instant hit, dok je u samoj Austriji, gdje je većim dijelom i
snimljen prošao prilično nezapaženo. Orson Welles, koji je bio poznat po svom,
najblaže rečeno, ćudljivom karakterom, stvarao je dosta problema tijekom
snimanja filma te je čak odbio snimati neke scene, među kojima i one legendarne
scene u kanalizacijskim cijevima bečkog podzemlja. Ne samo to, kasnio je čovjek dva tjedna na
snimanje te su Reed i ekipa dobrim dijelom morali koristiti dvojnike za
snimanje pojedinih scena, a sveukupno se u filmu Welles pojavljuje na tek pet
minuta. Zanimljivo je kako su Welles i Cotten zajedno nastupali u više filmova,
od kojih je zasigurno najpoznatiji "Građanin Kane". Što je najbolje
od svega ulogu Martinsa producent David O. Selznick prvotno je namijenio
Robertu Mitchumu, no kad je on uhićen zbog posjedovanja marihuane, odluka je
pala da ga zamijeni Cotten.
Unatoč tome
što je od snimanja "Trećeg filma" prošlo već gotovo 70 godina,
djeluje ovaj film bitno drukčije od sličnih noirova koji su se masovno snimali
tih godina. I više nego osjetan je utjecaj njemačkog ekspresionizma iz 30-ih
godina prošlog stoljeća, a još uvijek ratom razrušeni Beč, poslužio je kao
savršena kulisa ovog izvanserijskog krimića. Osjeti se ovdje i pomalo cinični
ugođaj koji nagovještava početak Hladnog rata jer imamo ovdje i trzavice između
sovjetskih i zapadnih snaga koje nadziru pojedine sektore. Unatoč tome što mu
američka akademija i nije bila naslonjena pa je "Treći čovjek"
zaobiđen pri nominaciji za najbolji film (nagradu je dobio film "Sve o
evi", a te je godine u konkurenciji bio i "Sunset Blvd"),
dok je Reed ipak bio nominiran za najboljeg redatelja, dobio je ovaj film
brojne nagrade. Među njima nagradu Bafte za najbolji film godine, Carol Reed
je dobio nagradu za najbolju režiju, a cijeloj filmskoj ekipi svojevrsna
satisfakcija može biti činjenica da se danas "Treći čovjek" smatra
jednim od najboljih filmova svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar