Za razliku od
svojih suvremenika i najpoznatijih talijanskih filmaša koji se proslavili u
razdoblju nakon II svjetskog rata poput Federica Fellinija, Roberta
Rossellinija, Vittoria De Sice ili Luchina Viscontija kojima je Italija bila
sasvim dovoljna za njihovo stvaralaštvo, Michelangelo Antonioni spada u onu
skupinu filmaša koji su se okušali i preko granice te su snimali i filmove na
engleskom jeziku i u Velikoj Britaniji i Americi. Već sa svojim talijanskim
filmovima početkom 60-ih godina Antonioni se istaknuo kao jedan od autora koji
je redefinirao narativni koncept filma i pobunio se protiv tradicionalne
naracije i realizma, a usredotočio se na vizualnost i izgled umjesto na likove
ili priču. Klasični primjer Antonionijevog modernizma je i "Zabriskie
Point", jedini film koji je ovaj Talijan snimio u Americi i film koji se
po dolasku u kina pokazao kao totalni komercijalni promašaj da bi s vremenom
dostigao kultni status i danas ga se smatra jednim od simbolima američke
kontrakulture s kraja 60-ih i početka 70-ih godina.
Na ideju za
snimanje ovog filma Antonioni je došao još 1966. godine kad je u SAD-u imao
promociju filma "Blowup" s kojim je preko noći postao velika zvijezda
u cijelom svijetu. Ondje je sasvim slučajno naletio na članak u novinama o
mladiću koji je ukrao avion i njim se zaputio u pustinje Arizone, no nikako
nije uspio sklepati scenarij koji bi bio zadovoljavajući. Zbog toga je u pomoć
pozvao tada mladog pisca i dramatičara Sama Sheparda te su zajedno nastavili
raditi na scenariju. U pomoć im je priskočilo još nekoliko talijanskih autora
te su nakon nekog vremena uspjeli zaključiti scenarij ovog filma te ga počeli
snimati u ljeto 1968. u Los Angelesu. Kako je bilo to razdoblje velikih
studentskih nemira, ali i početak hipi pokreta, kao i prosvjeda protiv rata u
Vijetnamu, priča je prilagođena vremenu te počinje na sveučilištu u Los
Angelesu, gdje studenti na samom početku filma dogovaraju kako bi trebalo
izgledati njihovo djelovanje.
Među tim
studentima je i Mark, samotnjak i buntovnik, kojeg je odglumio potpuni
anonimac po imenu Mark Frechette, tip koji je i sam bio član nekakve komune te
je nekoliko godina nakon snimanja filma završio u zatvoru zbog pokušaja pljačke
banke, a 1975. u zatvoru je i umro. Mark ubrzo napušta studentski plenum, a
nakon što se uključi u okršaj između studenata i policije, on ustrijeli jednog
policajca. Potom ukrade mali avion i zaputi se u Dolinu smrti, gdje na najnižoj
točci SAD-a, odnosno Zabriskie Pointu, upozna djevojku Dariu i oni započnu tamo
romantičnu vezu, nakon čega se ovaj film pretvara u pravu pješčanu orgiju da bi
završio s jednom nevjerojatnom eksplozijom.
"Zabriskie
Point" klasični je primjer filmskog modernizma i avangarde prepun
simbolike i mistike, koji je Antonionija predstavio kao jednog od
najvizualnijih filmaša svog vremena. Iako je i američki film u tom razdoblju
već proživljavao svojevrsnu revoluciju, "Zabriskie Point" pokazao se
tada premodernim i za kritiku i za publiku, a na uloženih čak 7 milijuna
dolara, što je za tadašnje uvjete bio ogroman budžet, na kino-blagajnama nije
uspio zaraditi ni milijun dolara. Posebna priča ovog filma je i glazba jer je
za snimanje soundtracka angažirao Pink Floyd, a u sukob s ionako dovoljno
svadljivim flojdovcima Antonioni je ušao kad je odbio uvrstiti pjesmu "The
Violent Sequence" koju je napisao Richard Wright. Umjesto nje ubacio je
drugu pjesmu Floyda, a ovi najpoznatiji reciklatori svojih djela odbačenu
pjesmu potom su malo doradili i iz nje je nastala nova pjesmu koju danas znamo
pod imenom "Us and Them" objavljenu na legendarnom albumu "Dark
Side of the Moon".
Primjedbe
Objavi komentar