Singapur je
zemlja koju nazivaju svjetskom prijestolnicom smaknuća i država s najvećom
stopom izvršenja smrtne kazne u svijetu po glavi stanovnika. Smrtna kazna
predviđena je ondje za širok dijapazon prijestupa, od ubojstava, veleizdaja i
otmica pa do posjedovanja droge. Prema podacima Amnesty Internationala u ovom
azijskom polisu svakih 14 dana smakne se jedna osoba, a najveći broj onih
osuđenih na smrtnu kaznu otpada na osuđenike zbog droge. Da situacija bude bolja,
u cijelom Singapuru postoji samo jedna osoba koja izvršava egzekucije, a one se
obavljaju u čuvenom zatvoru Changi. Upravo ondje se događa i radnja ovog filma
snimljenog u singapursko - njemačko - francusko - hongkonško - katarskoj
produkciji, koji je u izboru za najbolji azijski film 2016. godine dobio
nagradu za najbolju montažu.
Aiman je
28-godišnji pravosudni policajac, koji je upravo premješten u najpoznatiji
singapurski zatvor. On živi sa starijom sestrom, koja je u vezi s dosta starijim
tipom iz Australije i nada se da će je jednog dana on odvesti sa sobom Down
under. Ubrzo po dolasku na novo radno mjesto, Aiman se počinje povezivati sa
65-godišnjim čuvarom po imenu Rahim, a uskoro otkrivamo da je upravo taj čovjek
dugogodišnji zatvorski egzekutor, koji već četrdesetak godina obavlja tu
dužnost. Nakon što Rahimov asistent iznenada odluči da više ne želi i ne može
raditi taj posao, na njegovo mjesto dolazi Aiman, koji bi trebao postati
Rahimov nasljednik na ovom jezivom poslu. No, taj je posao za Aimana posebno
bolan jer je upravo Rahim prije dvadesetak godina objesio i njegovog oca,
čovjeka koji je smaknut jer je bio serijski ubojica, a ta bolna spoznaja i
Aimana i njegovu sestru proganja od djetinjstva.
Činjenica da
bi Aiman trebao postati krvnikov asistent i raditi sa čovjekom koji je oduzeo
život njihovom ocu, prijeti da će uništiti odnos sestre i brata, a i sam Aiman
bori se sa svojom savješću i podijeljenim osjećajima jer iako je svjestan
da mu je otac smaknut s razlogom, on radi sa čovjekom koji je stisnuo gumb za
vješala. Imao je ovaj film premijeru na festivalu u Cannesu, gdje je doživio i
osmominutni "standing ovation" okupljene publike, a to i ne čudi jer
ovo nije još samo jedan u nizu zatvorskih filmova. Mladi singapurski filmaš
Junfeng Boo isporučio je potresnu i ozbiljnu životnu dramu u kojoj nema
klasičnih pozitivaca i negativaca, nema tu okrutnih i sadističkih
zatvorskih čuvara koji se iživljavaju na zatvorenicima, već likovi djeluju
potpuno životno. Kao ljudi sa stvarnim problemima i traumama, grižnjom
savjesti, unutarnjim borbama, krivnjom i vlastitim demonima. Sve je ovdje
potpuno realno, a upravo je realnost ponekad nešto što može biti najviše
zastrašujuće.
Primjedbe
Objavi komentar