BLINDSPOTTING (2018,SAD) - 6,5/10




Dva meni posve nepoznata tipa, Daveed Diggs (taj je navodno nekakvi reper) i Rafael Casal, prijatelji su od djetinjstva koji su zajedno odrastali u Oaklandu. Još sredinom 2000-ih godina oni su napisali scenarij za ovaj film koji su smjestili u svoj grad jer su smatrali da je Oakland bio pogrešno prikazivan u dotadašnjim filmovima (bogami, ne mogu se sjetiti niti jednog filma čija je radnja smještena u Oakland). Desetak godina kasnije ovaj očito uporan dvojac uspio je osigurati financiranje svoje priče, a da se ova multi-kulti družba upotpuni, crnac Deegs i bijelac Casal za redatelja su angažirali latinoamerikanca ili bolje rečeno Meksikanca po imenu Carlos Lopez Estrada. I njihov je film, mora se priznati, izazvao priličnu pažnju u Americi, naosvajao se i nagrada po festivalima, prikazan je i na Sundanceu, no mene baš i nije pretjerano impresionirao.

Ponajviše zato jer je «Blindspotting» film koji toliko pršti klišejima da bi se moglo reći da je to cijeli film kliše. Nije teško pogoditi da je glavna intencija ovog dvojca bila pokazati u kakvom se stanju nalaze afroamerikanci u američkim gradovima, koje se svakog trenutka sprema ustrijeliti neki bijeli policajac. No, ovdje imamo i bijelca Milesa (Rafael Casal) koji se trudi biti veći crnac od crnca, koji izigrava opasnog štemera i proklinje bogove i vragove što se rodio s krivom bojom kože i svaka druga riječ mu je djud ili bro. Opet se ovdje moram vratiti na apsolutnog kralja crnačkog filma, koji je i prije tridesetak godina problematiku afroameričkih zajednica tematizirao i problematizirao na istovremeno pametan, duhovit i kompleksan način, a zove se Spike Lee. A ovaj, baš kao i mnogi slični filmovi posljednjih godina, izgledaju kao blijeda kopija nekog Spajkovog filma. Da je «Blindspotting» snimljen kad su Diggs i Casal to zamislili, možda bi to funkcioniralo bolje, no nekako sumnjam da im nitko nije rekao da je u posljednjih desetak godina snimljeno pregršt problemskih filmova kojima se tematizira život u crnačkim zajednicama američkih gradova.

Nije sad «Blindspotting» toliko loš, što se vidi i po ocjeni, no činjenica je da sam uslijed tih silnih hvalospjeva i hajpa očekivao puno više. Očekivao sam da film bude i duhovitiji, zabavniji, dublji, iskreniji, provokativniji i problematičniji, no ništa od toga nismo dobili, osim stereotipne limunadice o dva najbolja prijatelja, crncu i bijelcu. Collin (Diggs) je zbog sitnijeg prijestupa završio u zatvoru i upoznajemo ga kako izdržava posljednja tri dana uvjetne, nakon čeka ima šansu za novi početak. Trudi se Collin da ne upada u probleme, no u tim crnačkim četvrtima problemi valjda dolaze sami od sebe. Kud god se okreneš neke budaletine s pištoljima, a tu je Miles, koji je pravi čovjek problem. Gdje god se taj pojavi, tu su neke pizdarije, no kako je on bijelac, obično najebu crnci koji se nađu u njegovoj blizini. Collinov život dodatno se zakomplicira kad jedne večeri na ulici vidi kako bijeli policajac ispali rafal u leđa crncu kojeg je zatekao u pljački i ta ga scena ne prestaje proganjati. 

Što napraviti s tim saznanjem, šutjeti i paziti na svoju guzicu ili prijaviti ono što je vidio, a tu je i situacija povuci – potegni s bivšom djevojkom, koja od njega traži da se promijeni, no nekako ne vjeruje da je to moguće. S druge strane, on je svjestan da se promijenio i da ga upadanje u probleme i sitni kriminal više ne zanimaju, no nitko mu ne vjeruje, tim više jer Miles ga i dalje vuče prema dnu. I dok je Collin odnosno Diggs još i djelovao uvjerljivo, Miles mi je bio od prve užasno iritantan tip, a moj odnos prema njemu nije se promijenio do samog kraja. Vjerujem da bi «Blindspotting» mogao biti film koji će se ponekom i svidjeti, no ja očito nisam taj. Ovo je, po mom skromnom sudu, u najboljem slučaju prosječan i puno precijenjen film, koji ima i svojih kvaliteta, no ni izbliza kao što sam priželjkivao. Naravno da se mora cijeniti buntovnički duh autora i njihova potreba da iz sebe izbace ono što misle što ne valja u društvu u kojem žive i prikažu probleme s kojima se oni sami i ljudi oko njih susreće, no može se to napraviti i s malo više stila i originalnosti.

Primjedbe