GALVESTON (2018,SAD) - 6,5/10

 

Poznata francuska glumica Melanie Laurent za svoj redateljski debi na engleskom jeziku odlučila se na ekranizaciju romana poznatog američkog pisca i scenarista Nica Pizzolatta, svima vjerojatno najpoznatijeg kao kreatora legendarne serije "True Detective". Pizzolatto je rodom iz New Orleansa tako da i ne čudi da su gotovo sve njegove priče smještene na američki jug, u što su se mogli uvjeriti svi koji su pratili "Pravog detektiva" (pod time mislim na prvu sezonu, druga je bila veliko razočaranje, a vidjet ćemo što će biti s trećom koja bi se trebala pojaviti u siječnju sljedeće godine), a duh ove serije osjeti se i u filmu "Galveston". Okruženje je ovdje posve isto kao u Detektivu, no "Galveston" je zapravo i njegov prvi roman s kojim je zapravo skrenuo pažnju na sebe, a Pizzolatto je sam i počeo pisati scenarij za ekranizaciju svog djela. No, nakon što je čovjek napisao scenarij, Laurent je odlučila intervenirati u njega i kad je vidio što je od njega ispalo, Pizzolatto je očito ostao prilično zatečen jer je zabranio da se njegovo ime uopće veže za ovaj film te je potpisan pod pseudonimom Jim Hammett.

I nažalost, činjenica je kako "Galveston" djeluje kao nešto već više puta viđeno, a riječ je o krimi drami o plaćenom ubojici Royu (Ben Foster u još jednoj u nizu sličnih uloga destruktivnih i depresivnih tipova). Odmah na startu saznajemo da je Roy ozbiljno bolestan i da umire, a nakon što izbjegne zamku koju mu je smjestio njegov šef, on zaglavi s mladom prostitutkom Rocky (Elle Fanning), koju je oslobodio iz šaka ubojica. Utočište i sigurnost Roy odluči potražiti u svom rodnom gradiću Galvestonu, gdje će pokušati pronaći rješenje kako zaustaviti svog bivšeg šefa u nakani da ih oboje ubije, a usput će se njih dvoje sve više početi povezivati te će ubrzo na površinu početi izlatiti neke mračne tajne iz Rockyne prošlosti. Ne trebate strahovati da će se ovo pretvoriti u nekakvu romansu jer uz Pizzolatta smo naučili da možemo očekivati samo mrak, bijedu i depresiju jer "Galveston" je od početka do kraja punokrvna krimi drama bez trunčice patetike.

Ipak, nabacano je ovdje i previše klišeja o američkom jugu kojih smo se mogli nagledati u brojnim filmovima posljednjih godina tako da je gotovo cijeli ovaj film potpuni kliše. Ne znam je li za to kriv sam Pizzolatto ili je to bio razlog zašto je popizdio nad konačnom verzijom scenarija pa se odlučio izvući iz projekta, no "Galveston" kao da je samo prošao kraj mene bez da sam išta osjetio. Daleko od toga da je to loš film jer i glumačka ekipa je svoj dio posla odradila na zadovoljavajućoj razini, kao što je i Laurent pokazala da nesumnjivo ima talenta za režiju te je uspjela stvoriti zanimljivo okruženje, no sve to kao da sam već bezbroj puta vidio negdje drugdje i ne mogu reći da me posebno impresionirao ovaj film.

Primjedbe