Bilo bi
potpuno pogrešno i promašeno uspoređivati ovaj po tko zna koji remake, reboot,
spinoff ili kako se već sve ne nazivaju te reciklaže poznatih filmova s
remek-djelom Johna Carpentera iz 1978. godine i pokušao sam izbjeći tu zamku
gledajući najnoviju verziju "Noći vještica". Te usporedbe
bile bi neumjesne kao da uspoređujem Lea Messija ili Cristiana Ronalda
s nekim nogometašićem iz HNL-a ili kao da idem uspoređivati
performanse Ferrarija ili Lamborghinija sa Zastavom 128 ili Spačekom. Jer
stari majstor Carpenter jedan je od najvećih autora horora u povijesti i za
njegov film o Michaelu Myersu i Laurie Strode mirna srca bi se moglo reći
da je savršen i jedan od najboljih horora ikada snimljenih. Carpenter se uvijek
isticao svojevrsnom jednostavnošću i naracijskom čistoćom, snimajući filmove bez ikakvih
kompliciranja i mudrovanja, a najbolji primjer za to uz "Halloween"
definitivno je i njegov "The Thing" iz 1982. godine.
Čim sam vidio
koja je ekipa iza nove verzije "Noći vještica" bio sam prilično
skeptičan, unatoč tome što su i Carpenter i Jamie Lee Curtis, koja je ponovila
ulogu Laurie, navedeni među producentima. Scenarij za ovaj film zajedno su
napisali Danny McBride i David Gordon Green, dvojac koji je do sada
surađivao više puta, ali obično su to bile komedije kao što su serije
"Vice Principals" ili "Eastbound and Down". Green se
prihvatio i režije iako je do sada uglavnom režirao komedije koje su ga i
proslavile (Pineapple Express, Your Highness), da bi se nedavno počeo
prebacivati na dramski sadržaj i snimati malo ozbiljnije filmove. I njemu i
McBrideu ovaj je film zapravo bio prvi pravi doticaj s hororom, a
scenarij je nastajao pod nadzorom tatice Carpentera, koji je istaknuo da
nije ni gledao sve filmove iz serijala, no jubilarni deseti nastavak odlučio je
uzeti pod svoje.
I mora se
priznati da ideja McBridea i Greena uopće nije bila loša. Oni su priču
smjestili točno 40 godina u budućnost u odnosu na originalni film. Myers je i
dalje u ludnici pod strogim nadzorom, a Laurie je već odavno postala baka.
Naravno da su traume iz mladosti i bliski susreti s manijakalnim serijskim
ubojicom i oličenjem čistog zla na nju morali ostaviti traga pa ona sada živi
kao oni američki fatalisti koji se spremaju za sudnji dan i koji rade skrovišta
pod zemljom u slučaju nuklearnog rata. Priprema se Laurie za novi susret
s Myersom za koji je sigurna da će se kad-tad dogoditi i jasno da je u
pravu. Kad do toga dođe, Laurie je zapravo jedina koja ga može zaustaviti u
novom suludom ubilačkom pohodu.
Green i
McBride priču su, dakle, vratili gotovo na sam početak i ona se nastavlja
isključivo na originalni film. Sve te silne nastavke nisam ionako ni gledao,
no sada opet imamo Myersa kao potpuno misterioznog tipa o kojem se ne zna ništa
osim da je kao šestogodišnjak iskasapio sestru. Čak su i neki likovi
kreirani po uzoru na originalni film jer umjesto doktora Loomisa sada imamo
doktora Sartaina (ugledni turski glumac Haluk Bilginer), koji je opsjednut
Myersovim likom i pokušava proniknuti u njegov mozak. I neke od scena gotovo pa
su prepisane iz originalnog filma, dok su neke klasično davanja hommagea, ali u
nešto izmijenjenim ulogama (oni koji se dobro sjećaju originala prepoznat će te
scene), a pomalo su i izmijenjene uloge Myersa i Laurie. Nije više Laurie
djevojka koja ne zna što joj se sprema, sada je ona 60-godišnjakinja koja je
cijeli život posvetila obračunu s Myersom tako da daleko od toga da će pristati
ona na ulogu klasične lovine.
Ipak, najveći
problem ovog filma je što on zapravo gotovo uopće i nije strašan. Za mene se efekt strave
ne postiže scenama u kojima Myers drobi ljudima glave kao bundeve ili ih
pribija na špičastu ogradu. Ti trenuci zapravo uopće nisu strašni, samo su
nepotrebni i gadljivi, a posve je jasno zašto su Green i McBride njima i
pribjegli. Jer kad u hororu nisi na svom terenu i za njega imaš talenta koliko
deda Carpenter ima u nožnom palcu, onda da bi zastrašio i šokirao publiku
vjerojatno moraš pribjegavati takvim rješenjama. Jer, sjetimo se samo
originalnog "Halloweena" u kojem takvih gadljivih scena uopće i nema,
a film je jedno trideset puta strašniji i jeziviji. Trenuci kad znaš da je
Myers tu negdje i da se sprema nekoga ubiti u Carpenterovom filmu traju dugo, a
najveći strah je u odlaganju. Znaš da će maskirani manijak nekoga ubiti, no to
nikako da se dogodi pa se zbije tek onda kad misliš da se lik uspio izvući.
Ovdje je situacija potpuno drukčija. Myers se uglavnom samo pojavi, nekoga
ubije na brzinu na najjeziviji mogući način pa krene u potragu za
sljedećom žrtvom.
Sjetimo se
samo još jednog genijalca Stevena Spielberga i još jednog od najpoznatijih
horora svih vremena "Ralja". I tamo je, baš kao i u Carpenterovom
"Halloweenu" strah apsolutna konstanta unatoč tome što veliku bijelu
psinu zapravo vidimo u posljednjih nekoliko minuta. No, i prije no što se ona
pojavi znamo da je to nešto užasno opasno, smrtonosno i jezivo od čega nema
spasa. Potpuno je jasno da ne može baš svatko biti Spielberg ili Carpenter i ne
može se Greenu uzeti za zlo što nije u rangu ovih velikana i što, kladio bih se
u život, nikada neće ni biti. Baš zato ovaj "Halloween" nikako se ne
smije uspoređivati sa THE "Halloweenom" i u tom slučaju može to biti
sasvim pristojan i zabavan horor s redom šala (ništa manje od ovog dvojca i
nisam očekivao) i redom užasa. No, nažalost, onaj najvažniji red, a to je red
strave nekako nedostaje i to je, ponavljam, daleko najveći problem ovog filma.
Primjedbe
Objavi komentar