Francuska filmašica turskog porijekla Deniz Gamze Ergüven predstavila se 2015. godine flmom "Mustang", socijalnom dramom o pet djevojaka i njihovom odrastanju u izrazito patrijarhalnom turskom društvu. Već sa svojim debitantskim djelom
Ergüven je ozbiljno skrenula pažnju na sebe pošto je "Mustang" bio
jedan od najhvaljenijih filmova godine i bio je nominiran i za Oscara, Zlatni
globus, Baftu, europski film godine. Osvojila je brojne nagrade i za
debitanticu godine i europsko otkriće, kao i srce Sarajeva, a sve to joj je
omogućilo puno veći budžet za sljedeći film. Iako je "Kings" snimljen
opet u francuskoj produkciji, njegova radnja odvija se tijekom 1991. i 1992.
godine u Los Angelesu, a Ergüven je i sama napisala scenarij za film čija se
radnja događa za vrijeme velikih rasnih nemira u Los Angelesu. Okupila je ovdje
Ergüven i respektabilnu glumačku ekipu koju predvode dvoje glumaca s A liste,
Halle Berry i Daniel Craig, pa iako je njena ideja bila možda i dobra i
temeljena na činjenicama, isporučila je ona nevjerojatno loš, konfuzan film bez
glave i repa da je gotovo nemoguće povjerovati da je ista osoba snimila
"Mustang" i "Kings".
Za svoju uspješnu karijeru Ergüven bi morala dobro zahvaliti jednom svom prijatelju jer je scenarij za "Kings" završila 2011. godine i planirala je da joj upravo taj film bude dugometražni debi, no prijatelj s početka rečenice ju je savjetovao da bi
joj bilo pametnije početi s manjim, intimnijim filmom. Srećom pa ga je
poslušala i debitirala s "Mustangom" jer da je "Kings" bio
njen debi, vrlo je upitno kako bi se njena karijera dalje razvijala. Ovako je
već angažirana za sljedeći film koji će snimati u američkoj produkciji pa ćemo
na temelju njega imati možda bolji uvid koja je prava Ergüven. Ona koja je
snimila "Mustang" ili pak ona koja je snimila "Kraljeve".
Stvarno se jako teško može pronaći film koji djeluje tako nesuvislo i potpuno
je nevjerojatno da su Berry i Craig, koji ustvari i jesu daleko najzanimljiviji
likovi, svedeni na najobičniju epizodu i na kraju potpuno dovedeni do klišeja.
U početku tako mislimo da će se priča
vrtiti oko Berrynog lika, žene po imenu Millie koja je udomiteljica i koja u
svojoj kući u South Central LA-ju ima cijelu hordu posvojene djece stare valjda
od jedne do 21 godine. No, to joj nije dovoljno pa Millie odlučuje s ulice
pokupiti i tipa koji izgleda kao da ima 25 godina, čija je mater završila u
zatvoru, a i on je sitni kriminalac. Već za dva dana taj tip Milicu počinje zvati
mama pa za nekoliko scena vidimo svu tu djecu i brižnu udomiteljicu, a naravno
i posvojenog krimosa kako se maze na nekakvom dvosjedu. Da situacija bude
bizarnija, Craig je susjed ove neobične obitelji i za kojeg u početku mislimo
da je nekakav manijak jer stalno galami pa baca s balkona kauč i šporet. No,
ubrzo Craigov lik doživljava neviđenu transformaciju i pretvara se u
nevjerojatno brižnog tipa koji obožava djecu, a djeca, naravno, obožavaju i
njega. Unatoč tome što Craig i Berry u početku jedno drugo ne mogu smisliti
uskoro se oni nekako povežu (i to nakon iznimno bizarne scene seksi Milicinog
sna, koji na trenutke izgleda kao jadna kopija sna Lebowskog).
No, uz ovo dvoje, koji ubrzo zaglave u uličnim nemirima nakon kaosa koji su
nastali nakon što su policajci koji su kao vola u kupusu pretukli crnca na
ulici oslobođeni optužbi, priča se vrti i oko najstarijeg Milicinog
posvojenjaka, Jessea. On je pak bacio oko na problematičnu klinku, koja se pak
spanđa s onim krimosom koji je Milica posvojila pa onda njih dvoje i ostatak
ekipe napadaju policijsku postaju, bacaju bombe na policiju i onda se čude kad
jednog od njih policija upuca. Dalo bi se sada u nedogled nabrajati sve te
silne nelogičnosti i bedastoće koje su natrpane u ovaj mediokritetski film, no
jednostavno nemam volje. I po ocjeni na IMDB-u (koja je u trenutku dok ovo
pišem manja od 5) mogao sam naslutiti da se radi o fijasku, no morao sam se
uvjeriti svojim dalekovidnim očima. Bolje da nisam.
Primjedbe
Objavi komentar