MALEVOLENT (2018,SAD) – 5/10



Još jedan pomalo generički horor stiže nam iz Velike Britanije, ili bolje rečeno Škotske, koji se pokazao ispod mojih očekivanja i od kojeg sam u svakom slučaju očekivao ipak nešto više. Prvi i jedini razlog zašto sam se uopće odlučio na gledanje ovog filma je mlada i talentirana britanska glumica Florence Pugh (Lady Macbeth), koja igra glavnu ulogu u ovom hororiću koji je ujedno bio i prvi film na engleskom jeziku koji je režirao islandski filmaš Olaf de Fleur Johannesson. I kako kaže stara grčka poslovica, jebeš mladog glumca / glumicu koji bar jednom ne zabrazdi u bezveznom hororu, a ona se slobodno može primijeniti na mladu Florence i ovaj film. Riječ je o još jednom u nizu filmova o opsjednutim kućama i duhovima, a unatoč tome što sam se ponadao da bi od ovoga moglo biti nešto jer je priča smještena u Glasgow 1986. godine, pokazao se «Malevolent» ćorak.

Angela (Pugh) i Jackson su sestra i brat koji vode ekipu istjerivača duhova i zarađuju na račun lakovjernih ljudi koji misle da su njihovi domovi opsjednuti. Idu oni tako po kućama i stanovima, šatro tjeraju duhove kojih uopće i nema i spremaju parice u džep, a imaju dobru prođu zato što je i njihova pokojna majka bila nekakav medij i navodno je imala moć komunikacije s duhovima. I naravno da nije teško za pogoditi što će se dogoditi s njima kad dobiju poziv da istjeraju duhove iz nekakve kuće na osami koja, jasno, izgleda kao prava klišejska kuća s duhovima iz svakog drugog horora. Jasno, pokazat će se da ondje duhovi ne samo da postoje, već bi i cijelu ovu ekipicu mogla koštati i glave. Osim što je sve to već toliko puta prožvakano i viđeno, na kraju se ispostavila cijela priča potpuno i konfuzna i zbrljana, no na to smo, nažalost, već navikli u ovakvim generičkim i bezličnim hororima, u kojima se očito po svaku cijenu mora ostaviti nekakav visuljak ako kojim slučajem bude imao prođu na kino-blagajnama pa da se brže bolje može štancati nastavak. 

Primjedbe