PAPILLON (2017,SAD) – 6,5/10

I nova verzija «Leptira» pokazala je da pati od identičnih problema kao i gotovo svaki remake – priča je tu i više nego poznata, a originalno djelo ostalo je nedosanjani ideal i daleko bolji film od novog proizvoda. Ponekad se pitam zašto bi se netko uopće upuštao u snimanje klasika kao što je «Leptir» i što se uopće novoga može ponuditi u ovoj i više nego poznatoj priči, no onda se zapitam koliko uopće pripadnika mlađe generacije zna za Schaffnerovog «Papillona» iz 1973. godine s briljantnim Steveom McQueenom (znaju li današnji mladi uopće tko je McQueen?) i Dustinom Hoffmanom. Jasno da ova nova verzija koju je snimio ne pretjerano poznati danski redatelj Michael Noer ne može stati u istu rečenicu s originalnim filmom, no priča o Henri Carriereu «Leptiru» i njegovom kompanjonu Louisu Degi, jedna je od onih priča s kojima je gotovo nemoguće promašiti.

I ovaj i raniji film zapravo su snimljeni prema autobiografskom djelu Carrierea, čovjeka koji je godine i godine proveo u zatvoru na otoku u Francuskoj Gvajani tijekom 30-ih i 40-ih prošlog stoljeća, od toga dobar dio u samici. Sad, koliko je toga što je Carriere ispričao u knjizi stvarno istina, o tome bi se dalo diskutirati (posebno onaj dio u kojem tvrdi da je lažno optužen za ubojstvo, sad, je li to stvarno istina vjerojatno više ne zna nitko pošto je čovjek umro početkom 70-ih, a neki istraživači knjige danas tvrde da se sve ono što spominje u knjizi nikako nije moglo dogoditi samo njemu, već si je pripisao dosta onog što su proživljavali i drugi zatvorenici), no neprijeporna je činjenica kako je njegova priča i više nego fascinantna i jedna od najfilmičnijih ikada. Čim je knjiga objavljena potkraj 60-ih u Francuskoj postala je ogroman hit i nije dugo trebalo da se krene s njezinom ekranizacijom. Scenarij za film iz 1973. godine napisao je jedan od najslavnijih i najboljih scenarista svih vremena Dalton Trumbo, a film je režirao Franklin J. Schaffner, koji je koju godinu ranije dobio Oscara za «Patttona».

I taj «stari» film svojom se estetikom potpuno uklapao u «Novi Hollywood» 70-ih, razdoblje u kojem su autori imali najviše slobode i veliki studiji podržavali su, a ne sputavali njihovu kreativnost. Danas je, svima je to jasno, situacija potpuno drukčija i Hollywood se pretvorio u jedan ogromni štanceraj u kojem se snimaju samo filmovi o superjunacima i slična sranja, a sva kreativnost dolazi s nekih drugih strana. Iako nova verzija «Papillona» nije holivudski proizvod, već je snimljena u češko – španjolsko – američkoj produkciji (dobar dio filma snimljen je u Srbiji i Crnoj Gori), riječ je o djelu koje više podsjeća na moderni Hollywood, nego na onaj nekadašnji kreativni Hollywood. U McQueenove i Hoffmanove uloge uskočili su Charlie Hunnam (Sinovi anarhije, novi Kralj Arthur, Izgubljeni grad Z) i Rami Malek (Freddie Mercury u Bohemian Rhapsody) i dečki su svoj posao odradili sasvim korektno, no što im to vrijedi kad u odnosu na ranije spomenuti dvojac djeluju ne kao dvije, već kao tri klase ispod. Koliko sam uspio primijetiti u epizodnim ulogama pojavljuju se i neki glumci s naših područja poput Gorana Navojca ili Slavka Sobina, kao i mlada glumica po imenu Eve Hewson, čije ime većini zasigurno ništa ne znači, no ova je mlada dama kći od frontmana U2-a Bona Voxa. Za one koji će gledanju ovog filma pristupiti bez predrasuda i bez usporedbi s prijašnjim ostvarenjem, nova bi verzija «Papillona» trebala biti zanimljiva jer je činjenica da se radi o zanimljivoj biografskoj pustolovnoj drami.  

IMDB LINK