Američka nezavisna filmašica i književnica Tamara Jenkins u prosjeku snimi jedan film svakih desetak godina, a 2018. pamtit će se i kao godina kad je nakon 11 ljeta pauze snimila Tamarica nešto novo. Predstavila se Jenkins 1998. s poluautobiografskom humornom dramom «Slums of Beverly Hills», da bi se 2007. godine vratila s tragikomedijom «Savages», a upravo negdje između tragedije i mračne, gorke komedije funkcionira i njezin posljednji film «Private Life» s kojim gotovo pa je zagazila na teren Woodyja Allena. Jer glavni junaci njenog filma su sredovječni par intelektualaca ili bolje rečeno kazalištaraca s Manhattana, Rachel i Richard (stvarno odlični Kathyrn Hahn i Paul Giamatti), ljudi u 40-im godinama koji po svaku cijenu pokušavaju dobiti dijete. Prolaze oni bezbrojne pokušaje umjetnog začeća, a godine odlaganja proširenja obitelji kao da im dolaze na naplatu jer niti jedan od tih pokušaja nikako ne uspijeva. No, situacija se promjeni kad se sjete da bi im u tom procesu mogla pomoći Richardova nećakinja Sadie, buntovna studentica koja ni sama ne zna što bi od života, a njihova ideja da od Sadie naprave surogat majku dovest će ih u neke neželjene situacije.
Kako prolaze kroz te silne pokušaje umjetne oplodnje i posvajanja, ovo dvoje ljudi kao da se počne otuđivati jedno od drugog i dobivanje djeteta kao da postaje jedina životna misija za sve njih i sve drugo kao da će ostati negdje po strani, a da to zapravo neće ni primijetiti. Film je ovo o običnim ljudima u običnim problemima i kao u prethodnim filmovima potvrdila se Jenkins kao velemajstor u finom građenju priče i izgradnje odnosa među svojim likovima, a uz ovo troje već spomenutih, važnu ulogu ovdje će odigrati i Richardov brat Charlie i njegova žena Cynthia (John Carroll Lynch i još jedna komičarka Molly Shannon). Ta jako zanimljiva glumačka ekipa u kojoj su se komičarke Hahn (koje se ponajviše sjećam iz sulude komedije «Step Brothers» kao one luđakinje koja stalno pokušava zaskočiti djetinjastog Dalea odnosno Johna C. Reillyja) i Shannon (dugogodišnja članica «Saturday Night Livea», glumila i u brojnim komedijama 90-ih i 2000-ih, vjerujem da će je mnogi prepoznati) u jako dobrom izdanju predstavile i u ozbiljnim dramskim ulogama, dok je Giamatti standardno odličan.
Riječ je o potpuno nepretencioznom i odmjerenom filmu režiranom s puno stila, mjere i osjećaja koji je premijeru imao na Sundance film festivalu, a zaslužio je i dvije nominacije u izboru za Gotham Awards odnosno izboru za američki nezavisni film godine (Jenkins za scenarij i Hahn za najbolju glumicu), koji se na pametan način bavi jednom iznimno kompleksnom i ozbiljnom temom. Jer problem nemogućnosti da dobiju djecu problem je s kojim se, nažalost, susreću mnogi parovi i jasno da je to jedna od onih situacija u kojima se ljudima nije lako snaći i prilagoditi i pomiriti sa sudbinom da možda nikada neće imati djece. Srećom pa je medicina danas napredna pa postoji i umjetna oplodnja koja je usrećila mnoge, tu je naravno i usvajanje, a ovaj se film bavi svim tim temama, kao i problematikom odgađanja zasnivanja obitelji radi razvoja profesionalnih karijera. Baš kao i par iz ovog filma, mnogi se ni ne snađu, a već su u godinama u kojima je nešto teže doći do djece nego kad si u dvadesetima. Sa svom tom problematikom bavi se «Privatni život» na kompleksan i dubok način i iako sam siguran da ovo baš i neće film koji će se svidjeti svima, tako sam i siguran da bi nekima mogao baš fino sjesti.
Primjedbe
Objavi komentar