SWEET AND LOWDOWN (1999,SAD) - 7,5/10

Osim što je poznat kao neumorni filmaš koji je u karijeri režirao više od 50 filmova i napisao više od 70 scenarija, Woody Allen oduvijek je bio fasciniran jazz glazbom. I to ne samo kao slušatelj i vrsni poznavatelj ove glazbe, već je i sam kao jazz klarinetist, koji je i umjetničko ime uzeo po jazz klarinetistu Woodyju Hermanu, nastupao s brojnim velikanima ove glazbe. Zato i ne čudi da je na ideju za snimanje filma o jazzu došao već krajem 60-ih godina, odmah nakon svog redateljskog debija "Uzmi novac i bježi". Nakon što je potpisao ugovor s producentskom kućom "United Artists" kojim mu je omogućeno da piše i snima što god želi, Allen je napisao scenarij za film po imenu "Jazz Baby" o jazz glazbeniku smješten u 30-e godine prošlost stoljeća. Kad je šefovima studija došao s idejom snimanja takvog filma, oni su ostali prilično zatečeni jer su pretpostavljali da će Allen nastaviti snimati komedije i nisu očekivali film takvog sadržaja. Zbog mira u kući Allen je odustao od tog filma i nastavio tempom od jednog filma godišnje "štancati" filmove po kojima je vrlo brzo postao prepoznatljiv, no ideja filma o jazz glazbeniku nikada ga nije prestala proganjati.

Moralo je proći još gotovo tri desetljeća da bi se Allen vratio ovom projektu kojeg je prilagodio i snimio glazbenu humornu dramu o slavnom jazz gitaristu iz 30-ih godina prošlog stoljeća po imenu Emmet Ray. Kad je pisao scenarij Allen je i sam planirao odigrati Raya, no kako je u međuvremenu prošlo skoro tridesetak godina, shvatio je da to ne bi imalo baš smisla pa je ulogu genijalnog, ali egocentričnog, bahatog i mušičavog glazbenika povjerio Seanu Pennu. Kao i u nekim ranijim filmovima, ovoj priči Allen je prišao na igrano - dokumentarni način te uz igrane dijelove o ludim epizodama iz Rayeva života imamo i neke ljude, među kojima i samog Allena, kako pričaju razne anegdote iz života slavnog glazbenika. I imao je stvarno Ray raznih zanimljivih dogodovština i anegdota u svom životu, ljudi o njemu pričaju kao da je neka vrsta mitološkog bića koja je obožavala Djanga Reinhardta, a ujedno bi pala u nesvijest kad bi ga vidjela. No, što je najbolje od svega, Emmet Ray nikada i nije postojao, već je Allen snimio gotovo po klasični biografski film o potpuno fikcionalnom liku, što je možda i najbolja potvrda njegove inventivnosti i genijalnosti, a ovaj film stilski bi se najbolje mogao usporediti s ranijim "Zeligom", satiričnom pričom o tipu koji je imao sposobnost prilagođavanja svim situacijama i svim ljudima.

Film koji je u nas preveden "Biti najbolji" simpatično je i vrckavo ostvarenje toliko tipično za Allenovu filmografiju, a njegovog gotovo pa klasičnog glavnog junaka odlično je utjeovio Sean Penn. On je za ovu ulogu zaslužio i drugu nominaciju za Oscara, a za zlatni kipić bila je nominirana i tada mlada britanska glumica Samantha Morton, koja je utjelovila Emmetovu nijemu djevojku Hattie i koja je unatoč tome što nije prozborila ni riječ potpuno oduševila publiku i kritiku. Jasno da ovaj film nikako ne spada u sam vrh Allenove filmografije, koja je vrhunac doživjela tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, no savršeni je primjer stila jednog autora koji već pola stoljeća pliva protiv svih struja i ne mijenja se, bez obzira što se apsolutno sve oko njega mijenja. I upravo zbog toga je toliko unikatan i zanimljiv. 

IMDB LINK