Kad Jean-Luc
Godard za nekog kaže da za francuski film predstavlja isto što i Dostojevski za
rusku književnost ili Mozart za germansku glazbu onda je valjda jasno da je
riječ o posebnom autoru, a Robert Bresson to svakako i jest. Iako je u karijeri
dugoj više od pola stoljeća Bresson snimio tek 13 dugometražnih filmova,
Bresson se danas smatra jednim od najutjecajnijih filmaša svih vremena i autor
koji je jedan od tvoraca art-filma. Njegov možda i najpoznatiji film je "A
Man Escaped", koji se u originalu naziva "Un condamné à mort s'est
échappé ou Le vent souffle où il veut" i koji je 1956. godine snimio prema
memoarima člana francuskog pokreta otpora za vrijeme nacističke okupacije
Andrea Devignyja, koji je 1943. stvarno i uspio pobjeći iz zloglasnog Motluc
zatvora u Lyonu. No, i sam Bresson je više od godine dana za vrijeme II drugoh
svjetskog rata proveo u zarobljeništvu pošto je i sam bio u pokretu otpora tako
mu je ova tematika bila definitvno prilično bliska.
Za razliku od
prilično bliskog filma "Le Trou" Jacquesa Beckera u kojem se također
tematizira bijeg iz zatvora i u kojem je na naturalistički način prikazan ovaj
također stvarni pothvat, Bresson je ovoj tematici prišao na posve drukčiji
način. Njegov glavni junak Devigny koji je za potrebe filma preimenovan u
Fontainea ponajviše kroz svoja razmišljanja u offu razrađuje svoje planove za
bijeg. Zanimljivo je kako je za glazbu Bresson isključivo koristio Mozarta, a
bio je to i prvi njegov film u kojem odlučio angažirati neprofesionalne glumce.
Za glavnog glumca tako je izabrao studenta filozofije Francoisa Leterriera
(kojem je jedina kasnija uloga bila u filmu "Stavisky" još jednog
slavnog francuskog avangardnog filmaša Alaina Resnaisa gdje je glumio poznatog
francuskog pisca i teoretičara Andrea Malrauxa), a i ostatak glumačke ekipe
činili su neprofesionalci.
Bresson je tako postao jedan od prvih filmaša koji je u tzv. "mainstream" filmu odlučio koristiti neprofesionalne glumce, a film je snimao u samom zatvoru Montluc iako je taj zatvor tada bio aktivan i u njemu su se stvarno i dalje držali zatvorenici. Za potrebe snimanja zatvorenici su na dva tjedna preseljeni na drugu lokaciju, a Bresson je stvarnim lokacijama uspio dobiti toliko željenu autentičnost i uvjerljivost priče. Bressona se smatra i ključnim autorom u razvoju francuskog novog vala, čijim se dijelom sam nikada nije smatrao, ali silno je utjecao na autore poput Truffauta i Godarda. Iako sebe nikada nije smatrao dijelom novog vala pošto se stilski, tematski i svjetonazorski potpuno razlikovao od ostatka te družine, za Bressona bi se svejedno moglo reći da je bio svojevrsni guru možda i najznačajnijeg pokreta u povijesti filma i njegov estetski ideal.
Primjedbe
Objavi komentar