Ima jedna
scena u ovom filmu zbog koje sam pomislio da Terry Gilliam stvarno ima
sposobnost putovanja kroz vrijeme i da je na ideju za ovu distopijsku satiričnu
dramu o hiperbirokratiziranom svijetu došao po uzoru na današnju Hrvatsku.
U toj sceni jedna od junakinja filma dolazi na šalter za kojim radi tip kojeg
će zasigurno svi prepoznati jer je glumio Renea u legendarnoj seriji
"Alo, alo". Nakon što mu žena preda neke papire na kojima je žalba, on
ih samo hladno pogleda i uz osmijeh joj ih vrati rekavši da se obratila na
krivu adresu i da prvo mora otići u drugu agenciju pa da se tek onda vrati k
njemu. Scena koja je 1985. kad je snimljen "Brazil" djelovala
distopijski, dobro znaju svi da se obistinila u današnjoj modernoj Hrvatskoj,
koja je već odavno zemlja skrojena po snovima birokrata. Jasno da kao uzor za
ovaj film jedini Amerikanac među montipajtonovcima nije imao u Hrvatskoj, već u
sličnim birokratiziranim i tadašnjim totalitarnim društvima, a meni je "Brazil"
uvijek izgledao kao da je smješten na pola puta između Orwellove 1984.,
Burroughsovog "Golog ručka" i Kafiknog "Procesa".
Glavni junak
ovog filma je sitni činovnik Sam Lowry (Jonathan Pryce), čovjek koji pokušava
pronaći ženu koja mu se ukazuje u snovima (to je ta koju Rene hladno odjebe sa
šaltera, a odglumila ju je Kim Greist). On radi potpuno zaglupljujući posao u
uredu i živi u malenom stanu, a kompletna je priča smješena u
hiperbirokratizirano distopijsko društvo budućnosti stvoreno po željama bogate
konzumeristički nastrojene aristokracije. Cijeli taj sustav zapravo počiva
na loše održavanim i potpuno primitivnim strojevima, čijom pogreškom na samom
početku filma neka vrsta policije upada u stan jednom čovjeku i hapsi ga zbog
sitnog duga. Ubrzo se ispostavlja da je uhapšen, a potom i ubijen krivi čovjek
jer umjesto tipa po imenu Archibald Tuttle uhićen je čovjek po imenu Archibald
Buttle. Prilikom posjeta Buttleovoj udovici, Lowry zamijeti ženu iz svojih
snova za koju se ispostavlja da se zove Jill Layton i da je bila Buttleova
susjeda. Kako bi došao do nje, Lowry će morati proći kroz sve moguće užase
birokracije, morat će pristati na napredovanje koje godinama izbjegava, a morat
će tražiti i pomoć svoje majke, ovisnice o plastičnim operacijama s kojom druženje
inače izbjegava.
Nakon što se
60-ih godina priključio legendarnim montipajtonovcima s kojima je ponajviše
surađivao kao animator, potom i redatelj, ali imao je i nekih zapaženih uloga,
Gilliam je već krajem 70-ih počeo snimati cjelovečernje filmove. Razdoblje
80-ih i 90-ih godina definitivno je bilo njegovo zlatno doba te je nakon
"trilogije imaginacije" u koju uz "Brazil" spadaju i
"Time Bandits", kao i "Pustolivine baruna Münchausena"
snimio i neke kultne filmove kao što su "Kralj ribara", "12
majmuna" ili "Strah i prijezir u Las Vegasu". Satira je bila
jedna od glavnih odlika pajtonovaca, a nju je preuzeo i Gilliam u svojim
filmovima, u kojima u dobrom dijelu na svoj poseban, bizaran, apsurdistčki i
iznimno vizualan način pomalo ismijava razne životne situacije. Dobar dio
svojih filmova Gilliam je smjestio u budućnost, u mnogima od njih imamo i
putovanje kroz vrijeme. U "Brazilu" čak imamo i satiriziranje raznih
filmskih žanrova, od futurističkih filmova pa sve do film-noira, a taj "retro-futuristički" stil
iz "Brazila" u svojim su filmovima preuzeli i neki kasniji autori
poput Jean-Pierrea Jauneta.
Primjedbe
Objavi komentar