Mađarska
sasvim zasigurno ne pada prva na pamet kad se spomene film-noir, no eto, i to
smo doživjeli pa su i naši sjeverni susjedi snimili jedan film koji bi se u
potpunosti mogao svrstati u ovaj pomalo arhaični žanr. No, ono što je najveći
problem ovog filma koji je definitivno imao potencijala, u tome je što djeluje pomalo
iritantno i što je gotovo potpuno klišeziran i silno podsjeća na neke
najpoznatije noir filmove poput «Kineske četvrti» Romana Polanskog. No, u
odnosu na ovaj poznati film i slične ranije predstavnike noira ovdje nedostaje
stila, iako je scenografija jako dobra i priča je smještena u Budimpeštu 1936.
godine. Imamo tu gotovo sve likove koji po noirovskoj formuli tu i moraju biti
– nepokolobljevog istraživačkog novinara koji je ujedno i opaki štemer, zna i
primiti poštene batine on, ali ih zadati, a žene čim ga vide samo što ne šire noge. Tu je i femme
fatale čijem šarmu on ne može odoljeti, korumpirani političari, policajci i ostali
službenici, podzemlje, prostitutke, svodnici, a veliku ulogu ovdje ima i samo
okruženje, koje je zapravo i najbolji dio filma.
No, da bi sve
to sjelo na svoje mjesto i stopilo se u kvalitetan film potrebno je nešto više,
a to je u ovim slučajevima prvenstveno stil. Naizgled dobitna formula za Evu
Gardos, ženu koja je još 80-ih u Hollywoodu debitirala kao montažerka, a
posljednjih se godina prometnula i u redateljicu, očito se nije uspjela
pokazati pretjerano dobitnom. Ovaj film čak mi više djeluje kao epizoda neke
detektivske serije smještene u glavni grad Mađarske u osvit nacizma, a to
zapravo i ne čudi jer je ovaj film snimljen prema istoimenom romanu mađarskog
pisca Vilmosa Kondora, koji je, pogađate, prvi u nizu knjiga o Zsigmondu
Gordonu, novinaru koji se crnom kronikom i istraživanjem zločina počeo baviti
još u Americi da bi se potom vratio u predratnu Mađarsku.
Priču je
Kondor smjestio u listopad 1936. godine, taman u razdoblje kada je tadašnji
premijer Gyula Gömbös Mađarsku počeo približavati Hitleru i
Mussoliniju. Nakon što policija pronađe tijelo mlade prostitutke na scenu stupa
Gordon, koji počinje istraživati slučaj, no tragovi ga vode prema članovima
visokog društva. Iako bi se ova istraga za njega mogla pokazati kobnom, Gordon
ne odustaje, čak ni kada ga nekoliko puta prebiju i pokušaju uplašiti, a to u
njemu izazove kontraefekt i on nastavlja još jače gristi. Očito je on jedan od
onih tipova kojeg nije briga koga će od važnih ljudi povući prema dolje i kome
će sve naštetiti ukoliko i dalje nastavi čeprkati, a kad shvati da je on
zapravo jedini kojem je stalo da se pronađe ubojica i razlog zašto je ova mlada
prostitutka židovskog podrijetla ubijena, tek tada će se dodatno zainatiti.
Činjenica je da ova priča doista djeluje iznimno zanimljivo i napeto i vjerujem
da je takav i Kondorov roman, no nešto je tu zapelo u prenošenju materijala s
papira na film. No, unatoč tome ovo je sasvim solidan krimić i oni koji vole
klasične detektivske filmove ne bi smjeli s «Budapest Noir» previše promašiti.
Primjedbe
Objavi komentar