DOVLATOV (2018,RUS) - 6/10

Sergej Dovlatov definitivno je jedan od onih ljudi koji su se rodili u krivo vrijeme na krivom mjestu, a ovaj ruski pisac armensko-židovskog porijekla nije uspio doživjeti da mu rad bude prepoznat za života. Umro je Dovlatov u New Yorku 1990. godine od srčanog udara u 49. godini života, a tek nakon raspada Sovjetskog saveza, odnosno 90-ih godina njegova djela počela su se objavljivati u Rusiji, gdje je vrlo brzo postao jedan od najčitanijih modernih autora. No, u starom SSSR-u bio je potpuno nepodoban i njegove radove tijekom 60-ih i 70-ih godina nitko nije htio objaviti, a kad su 1976. godine neka njegova djela objavljena u zapadnjačkim zbornicima, morao je prisilno emigrirati. U ovom netipičnom biografskom filmu ne pratimo cijeli život ovog pisca, već šest dana njegovog života početkom 1971. godine, a premijeru je "Dovlatov" imao na festivalu u Berlinu, gdje je bio u konkurenciji za Zlatnog medvjeda.

Njegov autor Aleksej German mlađi (sin poznatog ruskog avangardnog filmaša Alekseja Germana) u filmu za koji je sam i napisao scenarij prati tako šest dana u životu ovog pisca u Lenjingradu početkom 70-ih, no i tih nekoliko dana potpuno je dovoljno da vidimo kako je funkcionirao taj socijalistički horor. Tako u pomalo kafkijanskoj situaciji Dovlatova neće primiti u društvo pisaca pošto mu ništa od tekstova nije objavljeno, a ništa mu neće objaviti jer nije član društva pisaca. Našao se čovjek u klasičnoj bezizlaznoj situaciji u kojoj slobodnomisleća osoba i onaj koji ima što za reći ne može funkcionirati, a na njegovom primjeru vidimo kako je izgledao život umjetnika u totalitarnim društvima. Vidimo kako u poluilegali funkcionira taj umjetnički krug koji češće nema nego ima što za jesti (i za piti, naravno), a u kojem su se uz Dovlatova nalazili i mnogi drugi poznati lenjingradski umjetnici poput Jozefa Brodskog. I on je morao pobjeći iz SSSR-a i tek je na zapadu prepoznat njegov rad te je čovjek i dobio Nobelovu nagradu za književnost kasnije.

No, iako je priča i više nego zanimljiva i Lenjingrad 70-ih godina prošlog stoljeća prikazan je izvanredno (zbog čega je Germanova žena i produkcijska dizajernica i kostimografkinja Elena Okopnaja dobila posebno priznanje u Berlinu), mrvicu je sve to prerastegnuto i presporo tako da se, barem na mom primjeru, izgubio željeni efekt. Zanimljivo je kako je glavnu ulogu, odnosno Dovlatova utjelovio mladi srpski glumac Milan Marić jer je film snimljen u rusko - srpskoj koprodukciji, no nekako imam dojam da se od ove iznimno zanimljive i važne priče, moglo i moralo izvući još i više. 

IMDB LINK