Michael Moore
vjerojatno je najpoznatiji američki pa i svjetski dokumentarist, čovjek koji je
još 90-ih pažnju skrenuo svojim politički angažiranim dokumentarcima. Takav je
i njegov posljednji film, u kojem se već u naslovu vješto poigrava i podsjeća
na svoj najpoznatiji film "Fahrenheit 9/11" o napadima Al-Qaede na
Ameriku u rujnu 2001. godine. Fahrenheit u nazivu njegovog posljednjeg filma
asocira na datum 9. studenog 2016. godine, a to je dan kad je Donald Trump
postao predsjednik SAD-a, no ne morate brinuti nije ovo još jedan film samo o
Trumpu. Naravno da se puno toga vrti oko njegovog izbora za 45. po redu
predsjednika najmoćnije zemlje svijeta, ali na svoj cinični i osobni stil Moore
nas upoznaje i s okolnostima koje su dovele do toga da takva osoba bude
izabrana za najmoćniju osobu na svijetu, kao i s masovnim buđenjem i političkim
aktiviranjem običnih Amerikanaca koje je dobrim dijelom uzrokovao izbor Trumpa.
Vidimo u ovom
istraživačkom dokumentarcu kako je Trumpova kandidatura zapravo počela kao
najobičnija zafrkancija i kako su zapravo mediji stvorili čudovište koje se
potom potpuno otelo kontroli. Vidimo da je u Americi i prije samog Trumpa bilo
trumpova, odnosno milijardera koji su upali u politiku samo kako bi i dalje
nastavili ostvarivati vlastite interese i punili džepove sebi i svojoj
korporativnoj tehnokratskoj klici, a kao idealan primjer države kakva je
Amerika danas postala, Moore uzima grad u kojem se rodio i odrastao. Riječ je o
gradu Flintu u Michiganu, najpoznatijem gradu slučaju u Americi, u kojem već
godinama stanovnici žive bez pitke vode i umiru od bolesti od kojih ljudi u
razvijenim zemljama svijeta nikako ne bi smjeli umirati. Grad je to u kojem
vlast doslovno truje i ubija ljude te štiti korporacije koje ih bogato plaćaju, a
svi znaju za to, no nitko ništa ne poduzima. Razmjeri katastrofe u Flintu su
stvarno nevjerojatni i šokantni, no nije to jedino mjesto u SAD-u gdje su ljudi
gnjevni i bijesni na potpuno pokvarenu i korumpiranu vlast koja je jedino važna
samo sebi i svojim financijerima.
Oni koji su
gledali Mooreove filmove vjerojatno dobro znaju njegove političke stavove, a od
njih on ne odstupa i u ovom filmu. Što je stariji moglo bi se reći da je Moore
sve lijeviji i sve veći ne samo idealist, već gotovo pa utopist, a neke teze,
poput usporedbe Trumpa s Hitlerom, mogle bi se nekima činiti preekstremnima, no
rijetko tko poput njega svoje teze tako dobro i slikovito uspije i obrazložiti.
Tako je ovdje uspio pronaći i 99-godišnjaka koji je valjda jedini živi tužitelj
iz procesa u Nürnbergu nacistima, koji kaže da su zbog onoga što se danas
događa brojne nacije poslali na vješala. Njegovi sugovornici su mnogi poznati i
nepoznati ljudi, bivši američki vojnici, učitelji i farmeri koji su
se odlučili politički angažirati jer smatraju da njihova zemlja ovakvom
politikom srlja u propast, a tu su i angažirani srednjoškolci iz Floride u kojoj je neki idiot upao
s kalašnjikovima u školu i pobio 20 klinaca.
Osim prema
republikancima, Moore nema nimalo milosti ni prema demokratima koji postaju sve
sličniji republikancima, kao ni u narodu i dalje obljubljenom bivšem predsjedniku
Obami. Fino on secira političku situaciju u svojoj zemlji,
analizira uzroke koji su do današnje situacije doveli, ali on je i jedan od
rijetkih filmaša koji nudi i rješenja. Može o Mooreu misliti tko što
hoće, no on je definitivno jedan od najvećih američkih patriota, koji
vjeruje da se angažmanom ljudi situacija može promijeniti i da Amerika opet
može postati zemlja u kojoj će dostojanstveno živjeti svi, a ne samo krug
elita. Meni je Mooreov stil uvijek bio fascinantan i zanimljiv, toliko
originalan i unatoč tome što ga on iz filma u film ne mijenja te je često
i sam u kadru kao vođa jurišnih brigada, na to smo od njega nekako već i navikli.
Posebno je genijalna scena kad sa cisternom otrovane vode on dolazi pred kuću
guvernera Michigana i zalijeva mu dvorište, a bez obzira na
nevjerojatno niske ocjene na IMDB-u, za mene je ovo možda i najbolji
njegov film još od "Fahrenheita 9/11". Oni koji i inače
vole Mooreov stil i njegove ranije dokumentarce, s ovim filmom
sigurno neće promašiti. Vrijeme će pokazati da je Moore snimio još jedan velik
i važan film, u to sam siguran, unatoč tome što smo neke od detalja u
"Fahrenheit 11/9" već mogli vidjeti u nekim drugim istraživačkim i
angažiranim dokumentarcima. No, rijetko tko to uspjeva ovim teškim temama
prići, obraditi ih i predstaviti na način potpuno razumljiv svima. Briljantan
film u kojem sam čak uspio saznati otkuda naziv "redneci"!
Primjedbe
Objavi komentar