Pokazao se
ovaj njemački arty horor i svojevrsni odgovor na američki horor "Witch"
otprije nekoliko godina kao još jedan od onih filmova koji su naizgled puno
obećavali, no ta obećanja nisu ni izbliza ispunili. Smjestio je ovu priču
dugometražni debitant iz Beča Lukas Feigelfeld negdje u srednju Europu u 15.
stoljeće, u okruženje kao stvoreno za odličan horor, no odlučio se on na
stiliziranu arty atmosferičnu priču o vješticama u mračnom srednjem vijeku,
koja nažalost nije ni do gležnja Eggersovoj "Vještici". Podijelio je
Feigelfeld ovaj film u četiri čina koja je nazvao Sjena, Rog, Krv i Vatra, a
najveći problem ovog filma u kojem se izgovori manje riječi nego što ih
Schwarzenegger izgovori u Conanu taj je što je sve to nevjerojatno dosadno.
Stvarno se ne mogu sjetiti kad sam gledao ovoliko dosadan horor (koji to
zapravo i nije u klasičnom smislu te riječi) i pomalo mi je žao što je
propuštena jako dobra prilika.
Zapravo,
pomalo me čudi što nema i više sličnih horora ili pokušaja horora koji se
temelje na raznim europskim srednjevjekovnim poganskim ili ranokršćanskim
mitovima i legendama, koji su i više nego kvalitetna podloga za razvoj bezbroj
vrhunskih priča i filmova. Gotovo da nema naroda u Europi koji nema neku svoju
legendu o vješticama, vampirima, demonima ili sličnim đavolijama i stvarno je
nevjerojatno da se i kad krenu s realizacijom neke slične priče gotovo svi drže
standardnih tema. Već spomenuta "Vještica" Roberta Eggersa najbolji
je primjer kako se sa samo malo istraživanja, naravno i stila i talenta, može
doći do svježeg i zanimljivog sadržaja i nadam se da će i drugi autori slijediti njegov primjer, ali naravno na svoj način.
Činjenica je
kako je "Hagazussa" na trenutke jeziv film i da je mladi Austrijanac
uspio stvoriti mučan i zlokoban ugođaj koji se osjeti praktički svake minute,
tu je i doista sjajna fotografija, no u svakom slučaju očekivao sam više. U
središtu priče ovdje je mlada žena po imenu Allbrun, koju upoznajemo već kao
djevojčicu kako negdje u 15. stoljeću vjerojatno u Alpama živi u
izoliranoj kući s majkom. Uskoro će Allbrun odrasti i baš kao što su joj
susjedi majku smatrali vješticom počet će i za nju vjerovati da je istovjetno stvorenje.
Zbilja ekspresivnu ulogu ostvarila je ovdje glumica po imenu Aleksandra Cwen na
čijoj uvjerljivosti počiva i cijeli film i unatoč tome što je Feigelfeld
definitivno svoj film zamislio kao odgovor na "Vješticu" (i ovdje
imamo koze u sporednim ulogama) ne mogu se ova dva filma nikako
uspoređivati.
Primjedbe
Objavi komentar