Ne znam što
se to u posljednje vrijeme događa s norveškim filmom, ali ako se dobro sjećam
gotovo svaki film na koji sam iz te zemlje nabasao u posljednje vrijeme dobio je barem osmicu, što
je po mojim subjektivnim i potpuno neprofesionalnim kriterijima jako dobra
ocjena, a ovaj film koji se u svjetskoj distribuciji može naći i pod nazivom
«What Will People Say» zaslužio je još i bolju ocjenu. Ako nešto volim u filmu,
to su iskrenost, realnost i životnost, a sveg tog u ovom filmu imamo napretek. Jer
glavna junakinja filma je 16-godišnja djevojka Nisha, koja gotovo pa živi
dvostruki život. Kod kuće s obitelji ona je gotovo pa savršena mlada Pakistanka,
koja živi po pravilima nametnutim tradicijom i religijom. Njezini roditelji su
imigranti u Norvešku iz Pakistana i dok se oni vjerojatno nikada neće potpuno
prilagoditi na europski način života, Nisha je ondje rođena i više je
Norvežanka, nego Pakistanka. Posebno se to vidi kad ona napusti četiri zida kuće jer ona
izlazi s društvom, savršeno se uklapa s ostalim mladima, a ima i dečka
Norvežanina.
No, problemi
će za nju nastati kad je jednog dana otac zatekne u krevetu s tim mladim
plavokosim Norvežaninom. Tada će se ta dva svijeta, koje ona naizgled savršeno
balansira, sudariti na najgori mogući način i to će joj se obiti na glavu. Njezin
strogi otac, baš kao i njezin brat, doslovno je otmu, kupe joj jednosmjernu
avionsku kartu za Pakistan i preodgoj u zemlji u kojoj nikada nije bila može
početi. Iako je Nisha i sama Pakistanka, ona završava u svijetu koji uopće ne
poznaje i zemlji s kojom djevojka poput nje, koja je odrasla na zapadu, nema baš
nikakve veze. Na svojoj će koži tako osjetiti najgori mogući sukob
civilizacija, a praktički iz dana u dan njen će se život razvijati u sve gorem,
strašnijem, šokantnijem i uznemirujećm smjeru.
Iako je ovo
fikcionalna priča, njena autorica, Norvežanka podrijetlom iz Pakistana po imenu
Iram Haq vjerojatno je jako dobro znala u što se upušta. Ne treba sumnjati da
je bilo djevojaka i djevojaka ne samo iz Pakistana i ne samo u Norveškoj koje
su doživjele sličnu sudbinu, a film je ovo koji upozorava na užasnu sudbinu
žena u tim tradicionalnim društvima. Dok mi na zapadu nekako zdravo za gotovo uzimamo da su
žene jednakopravne muškarcima, ovim filmom se ističe da postoje zajednice u
kojima su žene i dalje svedene na razinu imovine. Ono što je za nas posve
normalno, da djevojka od 16 godina izlazi, zabavlja se i uživa u životu kao što
uživaju svi njezini vršnjaci, Nisha mora živjeti dvostruki život, a na kraju će
završiti u nekakvom limbu.
Sjajnu ulogu
Nishe odradila je djevojka po imenu Maria Mozhdah, kojoj je ovo zapravo i bio
glumački debi. Ono što je proživjela ova djevojka, koje će se zbog najobičnije
gluposti obitelj ne samo odreći, već će se prema njoj ponašati kao da je
mrtva, potpuno je nezamislivo i jezivo. Ujedno je i «Hva vil folk si» bio
norveški kandidat za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja,
a imao je i sasvim pristojan festivalski život nakon premijere u Torontu krajem
2017. godine. U izboru za norveški film godine dobio je nagradu za najbolji
film, najbolji scenarij, najbolju režiju i najboljeg glumca, a bio je i u krugu
od 50 najboljih europskih filmova godine.
Primjedbe
Objavi komentar