Mislim da je
ovo prvi film koji sam ikada gledao u kojem su glavni junaci trgovci i
skladištari u trgovačkom centru, no nekako smo već i naučili da u europskom
art-filmu klasičnih junaka i nema. Glavni junaci tu su posve obični ljudi, a šutljivi
i povučeni mladić Christian (njemački Joaquin Phoenix odnosno Franz Rogowski, sjećaju ga se možda oni
koji su gledali neobičnu krimi romansu «Victoria» ili friški «Transit»
Christiana Petzolda) za kojeg je očito da skriva nekakvu tajnu jedan je od
njih. On kao da ima strah od ljudi i u početku se teško snalazi među njemu
nepoznatom, ali dobro uigranom ekipom, no kako vrijeme prolazi, počinje se on
polako otvarati i približavati ostatku društva. U tome mu najviše pomaže njegov
kolega na odjelu za alkoholna pića Bruno (Peter Kurth, vjerojatno će ga se sjetiti oni koji su gledali
briljatnu seriju «Babylon Berlin»), koji ga odluči uzeti pod svoje, a Christan
uskoro počne ostvarivati labavu, gotovo platonsku vezu s Marion (Sandra Koch iz «Toni Erdmanna»
ostvarila je još jednu sjajnu ulogu) s odjela slatkiša.
I funkcionira
gotovo ovaj trgovački centar u kojem se odvija gotovo cijela radnja ovog filma
kao cijeli jedan mali svijet za sebe i kao da ništa izvan njega nema. «U
prolazima» je zapravo jedan rijedak film o – poslu. I to ne o nekom uzbudljivom,
zanimljivom poslu kojeg bi svaki klinac poželio rmbati sljedećih 40 ili više godina, već o poslu i o ljudima koje
gotovo i ne primjećujemo kad bauljamo dućanima u potrazi za nekom akcijskom
cijenom. Njemački filmaš Thomas Stuber fino je i polako izgradio kompleksnu i,
pokazalo se na kraju, stvarno zanimljivu priču, o tim nevidljivim ljudima bez
kojih bi kapitalistički sustav propao. Svi ti za nas gotovo pa «nevidljivi» ljudi skrivaju
neke svoje priče, a između redova da se naslutiti da se taj ogromni trgovački
lanac nalazi negdje na istoku Njemačke (što i ne čudi jer Stuber je iz Leipziga i vjerojatno dobro
poznaje tamošnji mentalitet). Tako na suptilan način vidimo tu razočaranost,
posebno među onima nešto starije generacije kao što je Bruno, nakon ujedinjenja
istočne i zapadne Njemačke. Osjeti se to negdje u zraku,
razočaranje nerealiziranim životima i neostvarenim ambicijama, a taj trgovački
centar u kojem su svi oni gotovo pa zarobljeni i zaglavljeni kao da simbolizira
te neostvarene snove i planove.
Inače, po
svojoj kratkoj priči scenarij ovaj film zajedno sa Stuberom je napisao njemački
pisac mlađe generacije Clemens Mayer, a imao je «In den Gängen», kako se ovaj
film naziva u originalu, premijeru na festivalu u Berlinu 2018. godine. Zlatnog
medvjeda, jasno, nije uspio dohvatiti, no zato je dobio nagradu ceha njemačkih
filmaša, kao i glavnu nagradu ekumenskog žirija. Osvajao je ovaj film i nagrade
na festivalima u Valladolidu, Napulju i Ateni, dok je Rogowski za ulogu
Christiana dobio nagradu za najboljeg njemačkog glumca godine. Snažne
glumačke izvedbe svo troje glavnih glumaca upravo su i najveća vrijednost ovog
filma, čija priča naizgled izgleda banalno ili dosadno, no u sebi skriva puno
toga zanimljivog i važnog.
Primjedbe
Objavi komentar