Moram
priznati da je nakon Milča Mančovskog i njegovog remek-djela "Prije
kiše" moj doticaj s makedonskim filmom bio prilično siromašan, da bi potom
u kratkom razdoblju pogledao dva filma koja stižu iz ove zemlje. O
"Oslobođenju Skoplja" Danila i Rade Šerbedžije nedavno sam i pisao,
no film mladog makedonskog filmaša Đorčea Stavreskog koji je festivalima kružio
pod imenom "Secret Ingredient" još me više impresionirao.
"Iscjelitelj" je za mene ponajbolji igrani film koji stiže s ovih
naših ex-yu prostora na koji sam naletio u zadnjih godinu, dvije i zapravo me
uopće ne čudi što je imao toliko uspjeha po svjetskim festivalima. Makedonci
mogu biti ponosni na ovaj film, koji je bio i njihov kandidat za Oscara za
najbolji film izvan engleskog govornog područja, a gledajući ovaj film posve je
jasno kako su sva društva na ovim prostorima društva koja se nalaze u istim
problemima.
Stavreski
se s tim problemima odlučio pozabaviti na istovremeno toliko duhovit, a
precizan način, s nevjerojatnim stilom i snažnom porukom. Glavni junak ovog
filma, odnosno iscjelitelj je Vele (izvrsni Blagoj Veselinov),
potplaćeni radnik na održavanju željeznica, tridesetineštogodišnjak koji
živi s bolesnim ocem u staroj socijalističkoj zgradi u Skoplju. Njegov otac
boluje od raka pluća, stariji brat i majka davno su mu poginuli u
prometnoj nesreći, a taj strašan događaj zauvijek ih je obilježio obojicu.
Dok stari nikada nije uspio prijeći preko činjenice da je on vozio auto dok se
dogodila nesreća, Vele je svjestan da bi stari više volio da je poginuo on, a
ne njegov talentirani brat, pametni student pred kojim je bila budućnost. Ipak,
kako je stari užasno bolestan i trpi nevjerojatne bolove, Vele mu mora pomoći i
praktički cijelu plaću troši na njegove lijekove. Prilika mu se ukaže kad
jednog dana u vagonu pronađe paket marihuane, ukrade ga i za starog počne peći
kolače kako bi mu olakšao bol.
Već nakon
prve kriške kolača starom postaje sve bolje, no Vele očito nije mislio da je
taj paket pripadao nekim opasnim tipovima, koji kreću u potragu za kradljivcem.
Istovremeno, vijesti o čudotvornom lijeku brzo se prošire Skopljem i horde
bolesnih i starih počinju opsjedati Veleta kao da je Isus, nadajući se da će im
on olakšati bol. "Iscjelitelj" se pokazao kao i više nego dobra
humorna krimi drama o aktualnom trenutku i vremenima kad se u svima i u svemu
traže iscjelitelji i spasitelji. Na zabavan i dopadljiv način ovaj film
progovara o problemima u društvu i o ljudima koji su s punim pravom potpuno
izgubili povjerenje u institucije.
Ovaj puta prvenstveno riječ je o zdravstvu,
koje postaje sve nedostupnije i skuplje prosječnim građanima i zdravstvenom
sustavu koji objeručke uzima zdravima, a nema za bolesne i neće imati za one
koji su danas zdravi kad jednom oni postanu bolesni. Zato i ne čudi da se
mnogi, baš kao u ovom filmu, okreću raznim majstorima kajroprakticima,
holistima, travarima i jebivjetrima koji im pod prirodne lijekove uvaljuju
ušećerenu vodu, što će i Veletu na početku filma jedan takav kripl probati
uvaliti. Moglo bi se na "Iscjelitelja" gledati i kao na svojevrsnu
društvenu satiru jer očito je da su naša društva opasno bolesna i da čekaju na
iscjeljenje. Pa makar ono bilo u vidu zacher torte s marihuanicom.
Primjedbe
Objavi komentar