Uspio je ovaj
akcijom nabijeni krimić s vjerojatno najboljom mogućom glumačkom postavom koja
se u Srbiji ovog trenutka može okupiti barem nakratko evocirati zlatno
doba srpskog filma na prijelazu stoljeća. No, upravo to zlatno doba kad su se u
Srbiji svake godine snimala prava remek-djela zapravo su i najveći problem ovog
uzbudljivog i napetog filma koji se ipak ni u kojem slučaju ne može
uspoređivati s filmovima kao što su "Rane", "Do koske", "Stršljen",
"Bure baruta", "Nebeska udica", "Apsolutnih sto",
"Profesionalac" ili "Točkovi" da bi posljednji veliki film
koji je po mom mišljenju snimljen u Srbiji bio "Klopka" Srđana
Golubovića. No, taj je film izašao još 2007. godine i od tada iz Srbije nismo
dobili niti jedan ni približno dobar film i zato ne čudi da je drugi film
Miloša Avramovića dočekan s toliko oduševljenja.
Ipak, za
razliku od gorenavedenih filmova, koji su redom imali i jaku društvenu notu, odisali su briljantnim humorom i šarmom te su
fenomenalno oslikavali stanje duha u društvu u tom razdoblju, "Južni
vetar" gotovo pa je srpska verzija "Brzih i žestokih" ili
"Nestalih u 60 sekundi". Realno gledajući, da se priča ovog filma
preslika u bilo koju zemlju na svijetu gotovo pa se ne bi ni osjetilo. Jer
priča o mafijašima, kradljivcima automobila, umreženosti državnog vrha,
policije i kriminala i imamo svuda u svijetu tako da radnja ovog filma i nije
tipično srpska, iako se pokušava provući i društvena nota te prikazati stanje
duha, no nekako mi sve to djeluje previše klišeizirano, površno i plošno. Više
manje svi likovi su i hodajući klišei i dobrim dijelom ih izvlače standardno
dobre izvedbe glumačkih veličina kao što su Dragan Bjelogrlić, Bogdan Diklić, a
posebno Nebojša Glogovac. Njegov lik, odnosno mafijaški capo Golub gotovo pa je
prava karikatura sličnih sociopatskih manijaka iz američkih filmova i stvarno
je velika šteta što smo tako rano ostali bez tako velikog glumca, koji bi imao
još puno toga za dati.
No, bez
obzira na sve to, "Južni vetar" iznimno je zabavan i uzbudljiv
žanrovski film, film kakav se u hrvatskoj kinematografiji vjerojatno nikada
nije i neće snimiti, film koji jednako koliko i na spomenutim klasicima
srpskog filma počiva na američkom filmu. U središtu priče ovdje je mladi
i izrazito sposobni kradljivac automobila Maraš (Miloš Biković, sjećam ga
se iz Montevidea), mladić za kojeg ne postoji auto a da ga on ne može
ukrasti. No, kako sa savršenstvom obično dolazi i samodopadnost i
preveliko pouzdanje u svoje opasnosti, Maraš ukrade Mercedes koji je bio
predviđen za šefa beogradske mafije Goluba. Ovaj puta Maraša će teško iz ove
situacije izvući i šef njegove bande Car (Bjelogrlić), tim više jer Goluba ne
samo da štiti cijeli policijski aparat, već policija i radi za njega, tako da
si je mladi kradljivac na vrat navukao cijelu vojsku onih kojih si nitko ne
želi navući za vrat.
I nema se tu
što reći, "Južni vetar" je i više nego pristojan akcijski krimić,
koji je očito pogodio ukus publike o čemu jako dobro svjedoči i skoro do kraja
popunjena kino-dvorana u Bjelovaru, gdje sam ovaj film i sam pogledao. No, toj
znatiželji i zanimanju zasigurno je doprinijela i činjenica kako su se ljudi
zaželjeli dobrih filmova iz Srbije, a koji posljednjih godina nema i nema. Ima
ovdje i duhovitih situacija, iako dobar dio toga počiva na vulgarnostima i
psovanju, no nekako ne vjerujem da će to biti jedan od onih filmova koji će se
nakon godinu, dvije pamtiti. Osim po tome što je bio zadnji u kojem smo mogli
vidjeti velikog glumca Glogovca.
Primjedbe
Objavi komentar