U ožujku
1995. godine Lars von Trier i tada 24-godišnji Thomas Vinterberg objavili su
proglas "Dogme 95" kojim su najavili izbacivanje iz filma sveg onog
što su smatrali suvišnim i nepotrebnim. Ovim pamfletom odlučili su izraziti
svoje nezadovoljstvo smjerom u kojim se kreće film i činjenicom da su redatelji
u odnosu na velika studija potpuno izgubili kontrolu nad kreativnim procesom.
Kako su već tada počeli prevladavati skupi blockbusteri, Von Trier i Vinterberg
odlučili su krenuti ekstremno suprotnim putem i donijeli odluku da će snimati filmove s
iznimno malim budžetima i u što prirodnijim uvjetima. Razlog tome je bi što su
željeli da se težnja i pažnja opet vrate na samu priču za koju su strahovali da
će se s vremenom negdje izgubiti. Vinterberg je bio i prvi filmaš koji je
snimio film u takozvanm "dogmatskom" stilu. Bila je to obiteljska
drama "Festen" za koju je dobio i nagradu žirija na festivalu u
"Cannesu", a sve ovo pišem zato što je posljednji Vinterbergov film
"Kursk" upravo ono protiv čega se sam redatelj i pobunio prije nešto više od
dva desetljeća.
No, kako kaže ona
stara poslovica, "jebeš čovjeka koji ne mijenja mišljenje", tako bi
bilo potpuno glupo danas 48-godišnjem Vinterbergu zamjeriti što snima filmove
kakvih se nekada odricao i grozio. Jer istinita priča o ruskoj nuklearnoj
podmornici koja je 2000. godine doživjela havariju tijekom vojne vježbe, snimljena
je gotovo u stilu klasičnog američkog blockbustera i iza "Kurska" stoji najveća
europska produkcijska kuća "EuroCorp", kojoj je na čelu Luc Besson, a
produkcija ovog fima iznosila je čak 40 milijuna dolara. Već dulje vrijeme
Bessonova kompanija pokušava konkurirati Hollywoodu u izradi gotovo pa
klasičnih blockbustera, u čemu ponekad i uspijeva. I za "Kursk" bi se
slobodno moglo reći da je sasvim korektan film, koji ne samo da prikazuje
tragediju posade od 118 pomoraca, već i svu bijedu i nemoć tadašnje ruske
države, ali i ono sa čime su se morale susretati obitelji pomoraca zarobljenih
u podmornici na dnu Barentsovog mora.
Scenarij je
za film po knjizi "A Time to Die" napisao ugledni Robert Rodat
(Spašavanje vojnika Ryana), a okupljena je ovdje i više nego kvalitetna glumačka
ekipa koju predvode Belgijanac Matthias Schoenaerts, Englez Colin Firth i Francuskinja Lea Seydoux, a tu je i
legendarni Šveđanin Max von Sydow, koji bi sljedeće godine trebao proslaviti 90.
rođendan. I nema se doista što prigovoriti Vinterbergu i njegovom filmu,
siguran sam da je ovo najbolje što je mogao snimiti u datim okolnostima, no
nije ovo film ni blizu njegovim najboljim djelima kao što su "Jagten"
ili "Submarino". Stoji da je uspio spojiti intimnu obiteljsku dramu i
tragediju s ovom katastrofom i užasom koji su proživljavali mornari zarobljeni
u podmornici, no malo me i razočaralo što je film povremeno skrenuo i u
područje patetike, a to se, uvjeren sam, moglo i moralo izbjeći.
S druge
strane, svidio mi se način na koji je prikazan potpuni kolaps ruske države
pri kraju Jeljcinova mandata, to vrijeme kad su se skupe podmornice rezale u
staro željezo, a mafijaši su gotovo potpuno preuzimali kontrolu u potpuno
pokradenoj državi. Možemo mi misliti što god hoćemo o Putinu, no činjenica je
da je on gospodarski ipak uspio spasiti Rusiju i od nje ponovno učiniti silu i
u vojnom smislu. Zanimjivo je kako se film trebao snimati u Rusiji, a nakon što
im je Ministarstvo obrane uskratilo dozvolu za snimanje, odlučeno je da će
Rusiju glumiti Francuska, Belgija i Norveška. Oni koji vole ovakve povijesne
spektakle s "Kurskom" sigurno neće promašiti, no nemojte od ovog fima
ni očekivati da će biti novi "Das Boot".
Primjedbe
Objavi komentar