Davida Bowiea
prvenstveno pamtimo kao glazbenika, no ostvario je on i dosta zapaženih
glumačkih izvedbi. Za svoj filmski debi u Roegovom "The Man Who Fell on
Earth" dobio je čak i poneku nagradu, a sjećamo ga se i u
vampirskoj drami "The Hunger" s Catherine Deneuve,
"Labirintu", kao Poncija Pilata u Scorseseovom "Posljednjem Kristovom
iskušenju", agenta Philipa Jeffriesa u Lynchovom "Twin Peaks: Fire
Walk With Me", Andy Warhola u "Basquiatu" ili Nikole Tesle u
Nolanovom "Prestigeu". Ipak, filmska uloga po kojoj ću ga ja
definitivno najbolje pamtiti ona je bojnika Jacka Celliersa u britansko -
japanskoj ratnoj drami "Sretan Božić, gospodine Lawrence" koju je po
autobiografskom romanu južnoafričkog pisca Laurensa van der Posta snimio
japanski modernist Nagisa Oshima.
Van der Post
je tijekom II svjetskog rata zarobljen u jugoistočnoj Aziji te je nekoliko
godina proveo u japanskom logoru za ratne zarobljenike na indonezijskom otoku
Javi. Djelomično po vlastitim iskustvima napisao je knjigu "The Seed and
the Sower", a njegovu britaniziranu verziju, odnosno zarobljenog pukovnika
britanske vojske Johna Lawrencea utjelovio je škotski glumac Tom Conti.
Lawrence je i prije rata živio neko vrijeme u Japanu te dobro govori japanski i
služi kao veza između zapovjednika logora, mladog kapetana Yonoia (Ryuichi
Sakamoto, japanski skladatelj koji je osim za ovaj film skladao glazbu i za
Bertoluccijevog "Posljednjeg kineskog cara" za kojeg je nagrađen
Oscarom, ali i brojne poznate filmove kao što su "Revenant",
"Mali Buda" ili "Snake Eyes") te nešto starijeg narednika
Haru (jedna od prvih uloga legendarnog japanskog glumca, potom i redatelja
Takeshija Kitana).
Upravo s
naoko brutalnim narednikom Lawrence je uspio ostvariti nekakvo neobično
prijateljstvo, kad se u logoru pojavljuje mladi bojnik Celliers, buntovni
britanski časnik sa snažnim osjećajem krivnje koji ga prati još od mladosti.
Naravno da takav buntovan Celliers vrlo brzo uđe u sukob sa striktnim Yonoiem,
kapetanom opsjednutim samurajskim kodeksom i čašću, kojeg proganja sram jer
svoju vojničku sposobnost i odanost caru ne može pokazati na bojištu. Za svaki
i najmanji prijestup i pogrešku on svoje podčinjene tjera da počine ritualno
ubojstvo, odnosno sepukku i strogo ih kažnjava, Iako ga Celliers konstantno
provocira i izaziva, ovaj mlađahni kapetan kao da razvija neku fiksaciju ovim
Britancem i upravo s njim planira zamijeniti dosadašnjeg zapovjednika
zatvorenika, starog avijatičarskog pukovnika. Naravno da to ovaj baš neće
prihvatiti tako lako, tim više jer Celliers ne misli odustati od svojih ideala
i borbe za pravdu, kojom kao da pokušava zasjeniti nešto što ga proganja još od
mladosti.
Mogao bi se
ovaj film nazvati nešto žešćom verzijom poznatog Leanovog filma "Most na
rijeci Kwai" u kojem su također britanski vojnici završili u japanskom
zarobljeništvu, no Oshima kao da je još želio jače naglasiti te razlike među
dvjema civilizacijama i kulturama. Oni koji prate borilačke sportove, dobro
znaju da u japanskoj kulturi ne postoji riječ predaja, što im je usađeno još iz
samurajskog kodeksa, kada je predaja predstavljala najgori oblik sramote. Iako
je vrijeme samuraja završilo još u 19. stoljeću, za vrijeme rata japanski su si
borci utvarali da su neka nova vrsta samuraja i trudili su se držati nekakvog
kodeksa. Zato su valjda i posebno prezirali Britance i Amerikance kojima je
predaja bila draža od smrti, što nikako nisu mogli shvatiti i prihvatiti.
To se posebno
dobro vidi u ovom filmu koji je napisao i režirao jedan Japanac. I to ne
bilo koji Japanac, već poznati redatelj kao što je Nagisa Oshima, tip koji
je već 60-ih godina u Japanu snimao prilično provokativne filmove kojima je
šokirao publiku, da bi 1976. godine potpuno šokirao cjelokupni filmski svijet s
eksplicitnom erotskom dramom "Ai no korida" ili "In the Realm of
the Senses". Koliko je taj film bio šokantan najbolje potvrđuje podatak da
je montažu morao završavati u Francuskoj, a integralna verzija s nesimuliranim
seksom i dalje je zabranjena u Japanu. Ne treba brinuti, u "Mr.
Lawrenceu" nema takvih izrazitih provokacija i izazivanja, no film je to
sa snažnim Oshiminim autorskim pečatom, vizualno izuzetan te i dalje iznimno
zanimljiv.
Primjedbe
Objavi komentar