Jules Dassin
američki je filmaš koji je imao prilično netipičnu karijeru na koju je utjecala
činjenica da se kao tinejdžer učlanio u komunističku partiju. Već 1939. godine
kad su Molotov i Ribentropp potpisali famozni pakt između nacističke Njemačke i
Sovjetskog saveza, Dassin je podrapao svoju partijsku knjižicu, no to ga nije
spasilo da desetak godina kasnije ne završi na crnoj listi u vrijeme
McCarthyjevog lova na vještice. Kako bi mogao nastaviti snimati filmove,
završio je u Francuskoj, a ondje je upoznao i Melinu Mercouri, grčku glumicu i
svoju buduću suprugu te se potom nastanio u Ateni, u kojoj je i umro 2008. u
97. godini života. Upravo u Gračku Dassin je smjestio radnju jednog od svojih
najpoznatijih filmova koji mu je donio i jedine dvije nominacije za Oscara - za
najbolju režiju i najbolji scenarij. Ova romantična glazbena komedija dobila je
Oscara za najbolju originalnu pjesmu (poznati grčki skladatelj Manos Hatzidakis
odbio je primiti Oscara), a za najbolju glavnu žensku ulogu nominirana je bila
i Melina Mercouri.
Mercouri je
ovdje odglumila šarmantnu prostitutku iz Pireja, Ilyu, ženu koja je zaludila ne
samo sve muškarce u ovom lučkom gradu, već i mornari sa svih krajeva svijeta
koji ondje stižu dobro znaju za nju. Unatoč tome što bi se možda moglo
pomisliti da je Ilya neka tužna ili razočarana žena koja se prostitucijom bavi
iz nudže ili očaja, ona djeluje kao netko tko stvarno uživa u svom poslu.
Stalno je ona vesela, uživa u pažnji koju joj muškarci pružaju, potpuno je
jednostavna, otkačena i teško da bi na veseliju i sretniju ženu čovjek mogao
naletjeti. Ilya tako zaludi i američkog turista Homera Thracea (Jules Dassin
sam ga je i odglumio), grkofila koji je došao na proputovanje grčkom kako bi konačno
vidio tu zemlju Platona, Aristotela, Sofokla i ostalih slavnih mislioca i
umjetnika. Kad upozna Ilyju on nikako ne može shvatiti kako je moguće da ona ne
samo da je sretna a bavi se onim čim se bavi, već potpuno poludi kad shvati da ona ne zna
ništa o vlastitoj kulturi. Odluči je Homer tako preobratiti i izvesti na pravi
put te je spasiti od života za koji misli da je nedostojan takve prekrasne
osobe.
Za ulogu Ilye
Mercouri je dobila i nagradu za najbolju glumicu na festivalu u Cannesu, a
"Never on Sunday" gotovo pa je tipična komedija kakva se snimala u
tom razdoblju. Grčka je tada bila prilično egzotična zemlja za zapadnjake,
posebno Amerikance pa ni ne čudi da je i Dassin posegnuo za najpoznatijim
klišejima u kojima su svi Grci veseljaci, koji samo piju, plešu, pjevaju, lome
čaše i tuku se. No, ovaj puta pribjegavanje tim klišejima čak je djelovalo
simpatično jer je očito da Dassin ima veliko poštovanje za grčku kulturu i
grčko društvo. Na trenutke me ovaj film podsjetio i na slavni "Doručak kod
Tiffanyja" Blake Edwardsa koji je snimljen koju godinu kasnije i u kojem
također u središtu priče imamo kurvu sa zlatnim srcem. No, ta je priča ovdje
pomalo začinjena i pričom o Pigmalionu, liku umjetnika iz grčke
mitologije koji se zaljubio u jednu od svojih skulptura koja je potom oživjela.
Tako je američki turist ovdje zapravo zaljubljen i zaluđen zapravo svojom
projekcijom Ilye, koju želi oblikovati prema svojim afinitetima i željama, no
zaboravlja da je ona samosvjesna žena koja će si malo teže dopustiti da pleše kako
netko drugi svira.
Primjedbe
Objavi komentar