"Sam
protiv svih" bio je film kojim je francuski filmaš podrijetlom iz
Argentine Gaspar Noe predstavio svoj mračni, izopačeni, perverzni, nihilistički
i nasilni univerzum koji su neki kritičari nazvali "cinema du corps"
odnosno "Cinema of the Body". Taj se predikat kod Noea ne odnosi samo
na tematiku, već i na izrazito napadni snimateljski, montažerski i
režijski stil, no uspio je sa svojim filmovima steći kultni status, a ovaj je
film možda i najbolji primjer njegovog šokantnog stila. Glavni lik ovog filma
je Mesar, o čijem bijednom, samotnom i tužnom životu sve saznajemo kroz njegu
vlastitu naraciju, koja se provlači kroz cijeli film. Kao da konstantno slušamo
njegov izopačeni tijek misli, a prava radnja kreće nakon njegovog izlaska iz
zatvora u kojem je završio jer je nožem napao čovjeka za kojeg je mislio da je
silovao njegovu nijemu kćeru. Po izlasku iz zatvora ovaj bezimeni Mesar
(Philippe Nahon) se skrasio u Lilleu s konobaricom koja je zatrudnila s njim, a s njima živi i
njena majka. Takav način života nikad zadovoljnom Mesaru nikako ne odgovara i
on ubrzo kreće iznova u život nasilja, gadosti, samožaljenja i nihilizma u ovom
doista šokantnom i ekstremnom filmu.
Karakterno
lik Mesara pomalo djeluje kao Scorseseov / De Nirov taksist Travis Bickle iz
čuvenog filma, no ovaj lik je još deset puta ekstremniji, kao taksist na
cracku. Teško je Noeov film opisati nekome tko se nikada nije susreo s takvim
ekstremnim stilom, kojeg su mnogi pokušavali kopirati, no nitko mu se nije
uspio ni približiti. "Seul contre teus" film je kojim Noe istražuje
najmračnije kutke i dubine ljudske psihe i posve je očito da ga fasciniraju
ljudi za koje bi se reklo da u njima nema ni trunčice dobra, a takav je
definitivno i Le Boutcher. Čovjek je to s jezivom životnom pričom, s kojim
je gotovo nemoguće suosjećati jer riječ je o čovjeku koji kao da je predodređen
za zlo i opačinu. U ovom je filmu očit utjecaj dugo vremena zabranjenog
austrijskog filma "Angst" Geralda Kargla o tamošnjem serijskom
ubojici i u tom je filmu autor na pomalo psihoanalitičan način pokušao
proniknuti u motivaciju za činjenje zla svog antijunaka.
No, za
razliku od psihopatskog ubojice koji je praktički oličenje čistog zla i jedini
smisao njegovog postojanja je taj što može nekom drugom čovjeku oduzeti život,
smisao postojanja Mesara jedna je velika praznina. On je čovjek kojeg nihilizam
i mržnja ponajviše prema samom sebi pa potom i ostatku čovječanstva još uvijek
drži na životu i "Sam protiv svih" jedan je od rijetkih filmova u
kojima imamo priliku vidjeti tako detaljno i intimno istraživanje takvih ljudi.
Osim po tematici, ovaj se film ističe i stilski pa je tako velikim dijelom u
ovom filmu kamera statična da bi se iznenada počela naglo i neočekivano
kretati ili tresti, obično uz glasnu zvučnu pogledu, što je dodatno utjecalo na
uznemirujuć dojam. Također, Noe je na više mjesta tijekom montaže ubacio i
svojevrsne kartice na kojem stoje razne poruke poput "morala" i
"pravde", dok na samom kraju filma imamo i upozorenje i odbrojavanje
od 30 sekundi kojima je autor publici dao vremena da prestanu gledati film
prije užasavajuće završnice.
Primjedbe
Objavi komentar