Već odavno je
dobro poznato da se s true crime dokumentarnim serijama ne može promašiti, a i
posljednja Netflixova šestodjelna serija snimljena prema dokumentarnom romanu
poznatog američkog pisca Johna Grishama samo potvrđuje konstataciju s početka
rečenice. Ova serija prati dva ubojstva koja su se u razdoblju između 1982. i
1984. godine dogodile u gradiću Adi u Oklahomi, a za koja su, lako je
pretpostaviti iz samog naziva serije, osuđeni krivi ljudi koji s tim zločinima
nisu imali nikakve veze. Uvelike priča ove serije podsjeća na «Making the
Murderer», no razlika je u tome što ovdje po svemu sudeći u zatvoru imamo čak
četvoricu krivih ljudi, dok je jedan od njih, Ron Williams, čak osuđen na smrtnu
kaznu.
Priča kreće s
brutalnim silovanjem i ubojstvom 21-godišnje djevojke po imenu Debra Sue
Carter, koje se dogodilo u prosincu 1982. godine. Tijelo ove mlade konobarice
pronađeno je u njenom stanu, a nisu prošle niti dvije godine, nestala je još
jedna mlada konobarica po imenu Denice Haraway. Kako do tog dana policija nije
pronašla počinitelje prvog ubojstva, cijeli okrug je stavljen u pripravnost i
nakon nekoliko mjeseci istraga je dala rezultate i podignuta je optužnica
protiv dva mladića, koji su navodno priznali ubojstvo. No, baš kao i u «Making
the Murderer» ubrzo će se uspostaviti da je i ovo šokantna priča o korupciji,
namještanju dokaza, mračnim poslovima policajaca iz Ade jer će relativno brzo
oba ta klinca biti osuđena na doživotne kazne zatvora. Uskoro će policija
pronaći i dva tipa koja će osuditi i za prvi zločin, a matrica ponašanja bit će
kao i u prvom slučaju. Kako vrijeme prolazi rezultati će biti sve šokantniji i
strašniji jer je ovaj puta posve jasno da su u zatvor strpani ljudi koji nemaju
nikakve veze s ovim zločinima, a još jednom ćemo vidjeti koliko je američki
pravosudni sustav okrutan i kako je gotovo nemoguće srušiti jednom donesenu
presudu.
Istoimena
knjiga po kojoj je snimljena serija zapravo je bila i jedini dokumentarni
true-crime roman poznatog američkog romanopisca Johna Grishama, najpoznatijeg
po uzbudljivim krimićima (Slučaj pelikan, Odbjegla porota, Klijent...) od kojih
su gotovo svi već ekranizirani. Oni koji i inače vole ovakav sadržaj sigurno
neće promašiti ni s «Nevinim čovjekom» jer je to još jedna nevjerojatno
uzbudljiva, emotivna i prilično uznemirujuća serija. Jedini problem ne samo
ove, već i ostalih sličnih serija koje se pojavljuju posljednjih godina po meni
je upravo «Making the Murderer», true-crime serija koja se pojavila prva i u
kojoj su praktički sve pravne smicalice i gadosti koje se po svemu sudeći po
svim krajevima Amerike događaju od strane policije i tužitelja prikazane do u
detalja. Po vrlo sličnom principu kao što se dogodio slučaj Stevena Averyja u
Wisconsinu, gotovo istovjetno se radilo i u Oklahomi, jednoj od američkih
saveznih država u kojoj je još uvijek na snazi smrtna kazna. Glavni motivi
Grishamove knjige, a potom i serije zapravo je i ukazivanje problema oko
manjkavosti pravosuđa te stvaranje dodatnog pritiska da se smrtna kazna što
prije ukine u cijeloj Americi.
Šokantno
zvuči podatak da čak dva posto stanovnika američkih zatvora uopće i nije
počinilo zločine zbog kojih su počinjeni, a još šokantnije zvuči podatak da je
tih dva posto zapravo 90 tisuća ljudi. Vjerojatno se nikada neće saznati koliko
je izvedeno smrtnih kazni nad ljudima koji su osuđeni za najstrašnije zločine,
a uopće nisu bili krivi. Samo nekoliko dana je nedostajalo da se izvede smrtna
kazna i nad jednim od nesretnika ove serije u kojoj se, baš kao što sam
očekivao, materiji prišlo studiozno i do u detalja, a opet ne prenaporno i
nimalo dosadno, objašnjena i sva manjkavost američkog sudstva koje se voli
smatrati najboljim na svijetu. To vjerojatno tako izgleda samo na papiru jer
porotničko sudstvo zamišljeno je sigurno u najboljoj mogućoj namjeri, da
građani zapravo sami donose presude drugim građanima, no problemi nastaju kad
onima koji odlučuju o nečijoj sudbini uopće nije predstavljen sav dokazni
materijal. Tada je zapravo vrlo lako donijeti krivu presudu i u zatvor strpati
nevine ljude, a iako će se nekome činiti da sam ovaj puta možda i previše
«zaspoilao», nema brige, ima ovdje cijelo čudo iznenađenja. Ova je serija samo
još jedna u nizu koja pokazuje kako je sustav postavljen pogrešno i kako ljudi
koji nemaju mogućnosti platiti si kvalitetnu obranu zapravo nemaju ni najmanje
šanse protiv aparata koji može raditi što hoće i bitno mu je samo da se pojedini
zločin riješi. Jesu li ljudi koji su osuđeni krivi ili ne, zapravo je manje
bitno.
Primjedbe
Objavi komentar