Iako
čehoslovačka komunistička vlast baš i nije s odobravanjem gledala na
dugometražni prvijenac Miloša Formana iz 1964. godine "Crni Petar",
nakon što je ovaj film dobio glavnu nagradu na festivalu u Locarnu, dobio je Miloš i
relativnu slobodu za daljnje snimanje filmova. Bilo je to zanimljivo razdoblje
u kojem se ovu članicu Varšavskog pakta počeo probijati utjecaj zapada, a
izgledalo je sredinom 60-ih godina da bi kruti komunistički sovjetski sustav
mogao popustiti. Kao što znamo, vrlo brzo su u Prag stigli sovjetski tenkovi i
na brzinu ugasili duh promjena, to nih nekoliko godina do 1968. bilo je
prilično čudno vrijeme u kojem se naizgled živjelo slobodnije i opuštenije nego
samo desetljeće ranije, no i dalje pod strogim patronatom i nadzorom svevideće
partije. Prije bijega na zapad, Forman je u domovini postao jedan od glavnih
predstavnika i pokretača češkog novog vala, a do kraja se potom 70-ih i 80-ih
realizirao u Americi, gdje je dobio i dva Oscara za najboljeg redatelja (Let
iznad kukavičjeg gnijezda i Amadeus).
No, i njegovi
češki filmovi bili su i više nego zanimljivi, a na ideju za snimanje
"Ljubavi jedne plavuše" Forman je došao po događaju iz
vlastitog života. Dok se jedne noći vozio Pragom, zamijetio je mladu ženu koja
prelazi most s teškim kovčegom, a kad ju je odlučio povesti saznao je što joj
se dogodilo. Ona je u veliki grad stigla iz malenog mjesta, gdje ju je zaveo
inženjer, koji joj je dao lažnu adresu u Pragu i obećao joj je da će je
izbaviti iz njenog dosadnog života. Vrlo brzo kad je stigla u grad, djevojka je
shvatila da je prevarena i da adresa koju joj je dao inženjer uopće ne postoji,
a ova je priča zasigurno dodatno senzibilizirala Formana jer je kao
desetogodišnjak ostao bez majke koju je jedne noći odveo Gestapo i više je
nikada nije vidio. Posljednja slika majke ostala mu je tako dok ju je gledao
kroz prozor kako odlazi s kovčegom i zbog toga mu je sudbina seoske djevojke
koju je sreo bila tako utjecajna.
Tako je i
priča ovog filma dosta slična događaju kojem je svjedočio, a ona kreće kad direktor tvornice tekstila iz
malog mjesta u kojoj rade samo žene, odluči organizirati zabavu kako bi
podigao moral i poboljšao produktivnost kod svojih radnica. Odluči on tako na
zabavu pozvati vojnike, no glavnoj junakinji filma, mladoj plavuši po
imenu Andula za oko više zapne mladi glazbenik. Nakon što provedu noć
zajedno i on joj obeća sve ono što se već obećava u sličnim situacijama, ona ga
odluči potražiti u velikom gradu i doživi prilično sličnu sudbinu koju je
doživjela djevojka koju je Forman koju godinu ranije sreo. Pokazala se
"Ljubav jedne plavuše" kao iznimno dobra humorna romansa u kojoj
Forman na sjajan način suprotstavlja utjecaje modernog i tradicionalnog, a
upravo takvo tada je bilo i čehoslovačko društvo. Negdje na pola puta između
tradicije i moderne, prepuno apsurda i nelogičnosti, koje su češkim autorima
tog vremena idealno poslužile za stvaranje modernih, svježih i originalnih
filmova koji su u samo nekoliko godina zadivili čitav svijet.
Zanimljivo je
kako se Forman odlučio snimanje filma s gotovo cijelim ansamblom
neprofesionalnih glumaca od kojih je dobar dio bio ili njegova rodbina ili
rodbina ostalih članova filmske ekipe. Tako je tada 18-godišnja Hana Brejčova
koja je odglumila glavnu ulogu Andule bila Formanova šogorica i mlađa sestra
tadašnje Formanove sestre Jane, također glumice. Za vrijeme snimanja filma
Forman je inzistirao na improvizaciji, a glumcima nije davao scenarij sve do
početka snimanja scene kako ga "ne bi odnijeli doma na čitanje pa da se
ispadne da su njihove žene režirale moj film". Ta je odluka definitivno
imala efekt na uvjerljivost priče i cjelokupne situacije jer djeluje ovaj film
potpuno naturalistički i prirodno, gotovo kao stvarni život, a ne film.
Bila je
"Ljubav jedne plavuše" ogroman kino hit u Čehoslovačkoj za koji je
Forman čak i dobio posebnu nagradu zbog izgradnje socijalističkog društva, a
koju je prihvatio iz jednostavnog razloga. Ona je donosila i ček od 20 tisuća
kruna, što bi bilo ekvivalent za današnjih 800 eura, no bila je to
cjelogodišnja plaća u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Sredina 60-ih definitivno je
bila u znaku čehoslovačkog filma, pošto je ovaj film bio nominiran za Oscara u
kategoriji najboljeg stranog filma, dok je godinu ranije istu
nagradu dobio "Obchod na Korze" Jana Kadara, a samo godinu kasnije
ista je nagrada pripala legendarnim "Strogo kontroliranim vlakovima"
Jirija Menzela.
Primjedbe
Objavi komentar