Silno
ambiciozan zadatak ovim je filmom na sebe preuzeo očito prilično talentirani
autor hvaljenog horora "It Follows" David Robert Mitchell, snimivši
gotovo pa klasičnu noirovsku priču smještenu u moderni Los Angeles, koja
djeluje kao da je inspirirana filmovima Davida Lyncha. Odmah da smanjim
uzbuđenje, daleko je ovo od filmova kao što su "Mulholland Drive" ili
"Lost Highway" koji su Mitchellu bili očigledna inspiracija, no na kraju se ovaj pretenciozna, nadrealna i jako,
jako čudna krimi komedija čak pokazala i kao relativno zabavan film, jedan od
onih koje ne možeš prestati gledati unatoč trajanju od čak 140 minuta jer te
nevjerojatno zanima kud će te dovesti.
Glavni junak
filma je prilično djetinjasti 33-godišnjak Sam (Andrew Garfield), tip koji ne
radi apsolutno ništa, već po cijele dane lunja Los Angelesom, a u slobodno
vrijeme baš kao Jimmy Stewart u Hitchcockovom "Prozoru u dvorište"
dalekozorom promatra susjede. Jedna od njih je gospođa u pedesetim godinama
koja se voli prešetavati u toplesu, a druga je djevojka koja ubrzo nakon što se
s njom upozna, misteriozno nestane. Sve se to događa u vrijeme kad mu prijeti
izbacivanje iz stana jer već mjesecima nije platio stanarinu, no ne djeluje on kao da ga to nešto posebno uzbuđuje. Pogotovo jer
je Sam svu svoju pažnju odlučio posvetiti misterioznom nestanku mlade susjede, koji se
poklopio s podjednako misterioznim nestankom lokalnog multimilijunaša.
Kako vrijeme
protječe priča ovdje postaje sve luđa i luđa, a ovaj junak koji izgleda kao
bizarni mješanac već spomenutog Stewartovog lika iz "Prozora u
dvorište", Nicholsonovog istražitelja Jake Gittesa iz "Kineske
četvrti" te Lebowskog, uvalit će se u situaciju koju bi teško riješili i
agenti Scully i Mulder iz "Dosjea X". Nekako sam imao dojam da
povremeno ovaj film intencijski pleše po rubu traša i prelazi granice kiča, a
radnja je ovdje svjesno parodirajuća na film-noir i Hitchcockove filmove.
Najveći problem ovdje je definitivno duljina filma jer je "Under the
Silver Lake" stvarno nepotrebno razdužen na čitavih 140 minuta, a
gotovo prva polovica filma treba proći da bi se tek dalo naslutiti u kojem
smjeru bi se priča mogla razviti.
Nema spora da
vizualno "Under the Silver Lake" vizualno izgleda impresivno i da mu
je soundtrack strašan, baš pomalo podsjeća na glazbu Angela Badalamentija iz
Lynchevih filmova. Ima tu i stvarno nevjerojatno zabavnih i ludih scena (poput
jedne u kojoj Sam završi s manolićevski starim skladateljem koji tvrdi da je
komponirao svu modernu glazbu), no više manje ovaj film mi je izgledao kao
kolaž raznih puno poznatijih i starijih filmova kojima se Mitchell očito divi. Čini mi se da
je Mitchellova intencija bila i satirizirati današnje društvo i pop-kulturu, no
imam dojam da se autor sam zapetljao u kompliciranju i da se nije uspio
izvući iz tih silnih petlji. Očito je da su ovim filmom Mitchellove intencije
bile ogromne, no nema tu ni trunčice Lynchevog stila ili talenta pa da mu ne samo oprostiš
što te dva sata ili nešto više fino zajebavao, već tražiš još. Ovdje to
definitivno nije bio slučaj jer kad ovaj film završi, osjetiš neko
olakšanje, a nekako imam osjećaj da je "Under the Silver Lake" jedan
od onih filmova koji će potpuno polarizirati publiku, koja će ga ili obožavati
ili mrziti iz dna duše. Ja sam se uspio nekako smjestiti na pola puta iako je
bilo trenutaka kad sam ga stvarno mrzio i došlo mi je da ga ugasim, no nekako
sam uspio izdržati do kraja.
Primjedbe
Objavi komentar