Mladi
američki filmaš Jeremiah Zagar za svoj dugometražni debi odlučio se
ekranizirati spisateljski debi američkog pisca Oscara Torresa,
poluatobiografski roman motiviran njegovim odrastanjem u okolici New Yorka
tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Glavni junaci ovog filma su tri brata,
Joel, Manny i Jonah, a priča je ispričana kroz perspektivu najmlađeg od njih,
Jonaha, koji se jedini nekako ne uklapa u ovu prilično disfunkcionalnu, ali
zapravo posve običnu obitelj. Njihov otac je Portorikanac, a majka bjelkinja i
u početku imamo dojam da je riječ o skladnoj, da ne kažem idiličnoj,
obitelji. No, vrlo brzo shvaćamo da je tatica kompulzivni nasilnik i da ima
prilično tešku ruku, a unatoč tome što je ovaj konstantno mlati i zlostavlja,
mamica od njega ne odustaje. Tatica tako dolazi i odlazi, mamica proživljava
epizode kronične depresije za vrijeme koje uopće i ne izlazi iz kreveta, a u
tim razdobljima klinci su prepušteni sami sebi te se ubrzo počinju ponašati kao
pravi mali divljaci, skoro kao životinje.
Od tuda
vjerojatno i naziv ovog poetičnog, arty filma, koji je nakon premijere na
Sundanceu, gdje je Zagar dobio i nagradu za najinovativniji film, prikazan na
brojnim festivalima diljem Amerike i ostatka svijeta. Uz to, udruženje
američkih nezavisnih filmaša, nominirala je "We the Animals" i za
Independent Spirit Award u čak četiri kategorije - fotografiju, montažu i
debitantski film, dok je Raul Castillo koji je utjelovio taticu
nominiran i za najboljeg sporednog glumca. Riječ je o pomalo umjetničkom,
coming of age filmu, koji se poetski nastavlja na "Moonlight"
ili "Florida Project" u kojem pratimo priče onih obitelji koje su
izvukle drugu stranu medalje američkog sna. Obitelji koje moraju krvavo raditi
da bi preživjele i prehranile djecu i obitelji u ozbiljnim problemima,
ljude od krvi i mesa kakve možemo susresti i u svojoj okolini.
Iako je priča
smještena u 80-e godine prošlog stoljeća, zaboravite na romantiku iz
"Stranger Thingsa" ili nekih sličnih sadržaja smješteno u to
razdoblje. "We the Animals" je ona mračna strana ne samo 80-ih, već
i današnjice i film koji potvrđuje da nasilje samo stvara nasilje. Jer kako
pratimo odrastanje ovo troje klinaca, vidimo da se dva starija brata počinju
pretvarati u sliku i priliku svoga oca, dok je najmlađi od njih odnosno Jonah
nježna dušica i emotivac koji se u tom grubom i okrutnom svijetu teško snalazi.
Redatelju Zagaru i njegovoj ekipi, posebno direktoru fotografije i montažeru,
mora se priznati da su snimili pomalo nekonvencionalan i nevjerojatno poetičan
film, koji na trenutke djeluje i pomalo nadrealno.
Primjedbe
Objavi komentar