WHITE BOY RICK (2018,SAD) – 8/10



Mladić iz Detroita po imenu Richard Wershe Mlađi ostao je u povijesti upamćen kao vjerojatno najmlađi informator FBI-ja ikada kad im je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća odlučio dojavljivati informacije o kriminalnim aktivnostima dilera s područja grada u kojem živi. Kako se priča o ovom osebujnom tipu ne bi zaboravila pobrinuli su se scenaristi Andy Weiss te braća Loan i Noah Miller, kao i francuski redatelj Yann Demange (sasvim solidna britanska krimi drama «'71» otprije nekoliko godina), kojem je ovo bio i prvi film u američkoj produkciji. I definitivno je ovo jedna od onih toliko nevjerojatnih priča da mora biti istinita, a odličan posao napravio je i s glumačkom postavom koju predvodi Matthew McConaughey, koji je već odavno potvrdio da mu ovakve uloge odgovaraju. On je ovdje Richard stariji, otac glavnog protoganista, tip iz radničke obitelji koji se nije uspio snaći nakon početka propadanja industrije.

Nakon što ga je žena ostavila, Rick stariji ostao je sam sa sinom i kćeri, a kako legalnog posla očito nije bilo, on se odlučio baviti ne baš čistim biznisom. Već u prvoj sceni vidimo oca i sina kako na sajmu oružja kupuju kalašnjikove, koje stari potom nadograđuje pa ih preprodaje uglavnom detroitskim kriminalcima i dilerima, a Rick junior se s tim lošim društvom spetlja nakon što ga stari jednom prilikom pošalje na isporuku oružja crnačkoj bandi. Vrlo brzo tada 14-godišnji klinac postane fasciniran tim svijetom dilera i kriminalaca i počne se družiti s članovima jedne od bandi, no kako federalci i policija već dulje vrijeme prate njegovog starog, tako dođu i do njega te ga uspiju izmanipulirati kako bi neslužbeno radio za njih i otkrivao im informacije. Naivni Rick jasno nije u početku ni svjestan u što se uvalio, no to je samo početak ove potpuno lude, šokantne i bizarne priče.

Već odavno smo saznali da McCounaghey već najbolje funkcionira u ulogama južnjaka ili propalica s ostalih pasivnih krajeva Amerika, a i ovdje je sa solo brkovima i fudbalerkom koje se ne bi postidio ni Rudi Völler debelo na svom terenu. I okruženje je fantastično jer, kao što sam već spomenuo, vrijeme je to vladavine Reagana i razdoblje kad je krenula žestoka deregulacija i prva faza uništenja radničke klase, što se najbolje moglo osjetiti u gradovima poput Detroita. Grad koji je još krajem 50-ih godina prošlog stoljeća bio iza New Yorka, Chicaga, Los Angelesa i Philadelphije sa 1,8 milijuna bio peti najmnogoljudniji grad u SAD-u, danas nema ni 700 tisuća stanovnika i tek je na 23. mjestu, a prestigli su ga gradovi kao što su El Paso, Charlotte ili čak Fort Worth. To propadanje Detroita započelo je upravo 80-ih godina, a to se poklopilo s epidemijom cracka, koja je tada poplavila američke gradove. Upravo u takvom okruženju je rastao Rick mlađi i ne čudi da je bio fasciniran kriminalcima, koji su se kitili zlatnim lančugama, bundama, svi najbolji komadi bili su oko njih, razbacivali su se novcem i provodili u Las Vegasu.

S jedne strane to, s druge strane propala obitelj, stari koji preživljava i snalazi se na razne načine i uvijek je bez para, tako da za mlađahnog Ricka odluka hoće li se priključiti bandi uopće nije bila teška. Tim više jer je već kao 14-godišnjak napustio školu, a dobrim dijelom sve to, i druženje s kriminalcima i cinkanje za policiju djelovala mu je kao igra. Sve do jednog trenutka, naravno. Uz sjajne glumačke izvedbe jer u ekipi u epizodnim ulogama imamo i dobrog starog Brucea Derna, Jennifer Jason Leigh, kao i Briana Tree Henryja odnosno Paperboya iz već kultne «Atlante» te debitanta Richieja Merritta kao bijelog dečka Ricka iz crnačke bande, veliki plus ovdje je i realističnost. Kompletna je priča prikazana bez imalo šminkanja i uljepšavanja, tako da dobro možemo vidjeti cjelokupnu situaciju u ovom gradu koji se počinje pretvarati u grad duhova u šarenim 80-ima. Iako film i nije posebno prošao u kinima te nije uspio nadoknaditi budžet od 30 milijuna dolara, riječ je o više nego dobroj krimi drami, filmu koji bi prije 10 ili 15 godina sigurno bio veliki hit. No, danas očito ovakve realistične krimi priče teško prolaze i nekako bih se dao kladiti da su se kojim slučajem danas pojavili «Kum» ili «Apokalipsa danas» vjerojatno bi završili izravno na Netflixu. Osim ako unutra ne bi ubacili ponekog superjunaka. 

Primjedbe