Film obično
zamišljamo kao ugodnu bajku, sat i pol do dva eskapizma uz koji možemo
zaboraviti na svakodnevne probleme, isključiti mozak i prepustiti se čaroliji.
No, ponekad film umjesto lagodne zabave zna prilično uvjerljivo imitirati
stvarnost i ponekad može djelovati i prilično zastrašujuće kad se uspijemo
prepoznati u nekom od likova u filmovima koje gledamo ili u nekim od
situacijama u koji se ti likovi nađu. Siguran sam da bi ova danska
(anti)romansa mogao biti jedan ot takvih filmova jer u «Užasnoj ženi» kako bi
se preveo ovaj film u kojem je mlada danska glumica Amanda Collin za ulogu iste
te užasne žene dobila nagradu za tamošnju glumicu godine, dok je sam film bio
nominiran za film godine. Naravno da Marie, djevojka koju je impersonirala
Collin nije baš toliko užasna, posebno ne na samom početku kad u društvu nekolicine
prijateljica upadne na tulum koji je u svom stanu u Kopenhagenu organizirao
samac Rasmus (također izvrsni Anders Juul).
Klasični
muški «peder-bal» odnosno muško pijančevanje uz standardno glupo ponašanje u
pijanom stanju prekine dolazak djevojke jednog od Ramusovih prijatelja u čijem
društvu se pojavi i Marie. Vrlo brzo Marie i Rasmus se spetljaju, već za
nekoliko dana ona preseli k njemu, on odustane od svojih planova da uzme godinu
dana neplaćenog odmora i zaputi se u Argentinu i djeluje na početku da je to
jedna od onih klasičnih filmskih ljubavnih priča koje ne može ništa poremetiti.
Sve se to odvija tako brzo da Rasmus ni ne shvaća da mu se život u tako kratkom
roku preokrenuo naglavačke, a od čovjeka koji je mislio da ima sve pod
kontrolom, on ubrzo uviđa da počinje gubiti svoj identitet i da to više nije
pravi on. Potpuno zaluđen obrazovanom, načitanom, privlačnom i šarmantnom
Marie, Rasmus pristaje na sve što ona traži od njega, bez i najmanjeg pogovora on
se odlučuje povinovati njenom i najmanjem zahtjevu i ne treba proći dugo kako
bi konačno uspio shvatiti da je potpuno izgubio kontrolu nad svojim životom.
Ovo je jedna od onih priča koja ne može biti dalje od tradicionalnih veza u kojima je muškarac bio dominantan, radio što je htio,
odlazio i dolazio kući kako je htio, donosio sve odluke, dok bi žena u pravilu
bila zadužena, uz posao naravno, za odgoj djece i brigu o kućanstvu. Takav stil
života bio je sasvim normalan za generacije naših mama i tata, djedova i baka i
dao bih se kladiti da je 90 posto, ako ne i više, obitelji funkcioniralo na
takav način. No, dobro znamo da su se danas vremena promijenila i da su takve
tradicionalne patrijarhalne veze prošlost i danas imamo dosta slučajeva u
kojima su žene onaj dominantniji partner u tim vezama. Ovaj film odlazi čak i
korak dalje jer ne samo da vrlo brzo uviđamo kako je Marie potpuno dominantna
nad Rasmusom i nevjerojatno vješto s njim manipulira, već on potpuno gubi kontrolu
nad svojim životom i odlučuje se potpuno prepustiti svemu tome. Često se zna za
muškarce koji potpuno prepuste kontrolu nad svojim životama ženama reći da su
papučari, a jedan od takvih ni ne shvaćajući postaje Rasmus. Kad je shvatio da
je upravo to i postao, bilo je gotovo, a kad je poželio to promijeniti,
povratka više nije bilo.
Scenarist i
redatelj ovog filma, Christian Tafdrup, koji je karijeru počeo kao glumac te je
i ovdje odglumio manju ulogu, na izniman način u svom se filmu poigrava ulogama
muškarca i žene u današnjem društvu te tematici veza i romansa prilazi na način
koji još nisam vidio. Vjerojatno ovdje stoje prigovori da je film snimljen iz
muškog kuta gledišta, što i ne čudi, jer autor je ipak muškarac, sa čijom
situacijom će se mnogi muškarci vrlo lako poistovjetiti i prepoznati se u njoj,
no zar nismo ionako već mogli pogledati tone filmova u kojima su muškarci
manipulatori, a žene žrtve.
Iako je o
nekoj žrtvi ovdje, vidjet ćete, možda i pogrešno govoriti jer Rasmus svjesno
pristaje na situaciju u kojoj će se uskoro naći. «A Horrible Woman» ili «En
frygtelig kvide» u originalu pokazao se kao iznimno zanimljiv, originalan, na
trenutke i duhovit film, koji baca jedno novo svjetlo na muško-ženske odnose u
modernom društvu. Film je to koji se bavi pitanjem postoje li uopće veze u
kojoj su muškarac i žena apsolutno ravnopravni i jesu li uopće moguće veze u
kojima vlada apsolutna demokracija? Koliko je netko dosadašnjeg sebe spreman
žrtvovati kako bi se prilagodio drugome i koliko se netko spreman promijeniti
da bi veza uspjela? Koliko je uopće moguće pristajati na kompromise da bi se
neka veza ostvarila i je li uopće pošteno i normalno prema samom sebi
pristajati i ostajati u vezi u kojoj je tvoja riječ, mišljenje ili postupak
manje vrijedan, samo su neka od tih pitanja koja se nameću nakon gledanja ovog
filma.
Primjedbe
Objavi komentar