BAD TIMES AT THE EL ROYALE (2018,SAD) – 8/10

Quentina Tarantina posljednjih su dvadeset ili više godina pokušavali kopirati mnogi. U većini slučajeva bili su to blijedi pokušaji i jadni filmovi koji nisu imali stila, šarma, duha i talenta koliko Quentin ima u kurjem oku, a to i ne čudi jer Tarantino je jedan od onih autora koji se rađa jednom u generaciji. Unatoč tome, svako malo pojavio bi se neki novi nadobudni tip koji si je umislio da je baš on novi Tarantino i da će njegov šund od filma postati novi «Pakleni šund». Jasno da se to nije događalo. Posljednji u nizu onih koji su odlučili pomalo kopirati Tarantinov izričaj, i to onaj iz 90-ih godina pošto je ono što ovaj genijalac danas snima zapravo i nemoguće kopirati, zove se Drew Goddard. Filmaš iz New Mexica koji gotovo pa dijeli prezime s još jednim daleko poznatijim i uspješnijim autorom, legendarnim francuskim novovalovcem Jean-Luc Godardom svoju fascinaciju Tarantinom u svom posljednjem filmu «Loša vremena u El Royalu» nije ni pokušavao sakriti, a ako se mene pita, ovo je možda i najbolji «tarantinovski» film u posljednjih dugo godina.

Počeo je Goddard karijeru kao scenarist i dvadesete je godine života proveo pišući pojedine epizode poznatih serija kao što su «Buffy», «Izgubljeni», «Alias» ili «Angel», a nakon što je istesao svoj spisateljski stil napisao je sf triler «Cloverfield» koji se pokazao kao pogodak i zaradio 168 milijuna dolara samo u Americi. To mu je otvorilo vrata pa se ubrzo okušao i u režiji, a i debitantsko redateljsko ostvarenje, satirični horor «Cabin in the Woods» bio je podjednako uspješan. Nastavio je Goddard nizati scenaristički hit za hitom jer osim što je kreator serije «Daredevil», napisao je i «Svjetski rat Z» koji je zaradio više od pola milijarde dolara, dok je za «Marsovca» kojeg je režirao Ridley Scott bio i nominiran za Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Zato i ne čudi što je «20th Century Fox» odlučio više od 30 milijuna dolara uložiti u produkciju filma kojeg će Goddard sam režirati prema vlastitom scenariju.

Priču «Bad Times at the El Royalea» Goddard je smjestio u 1969. godinu, u vrijeme vladavine Richarda Nixona i kompletna priča odvija se u hotelu smještenom točno na granici između Kalifornije i Nevade. Štoviše, pola hotela nalazi se u Kaliforniji, pola u Nevadi, a riječ je o mjestu koje je svoje zlatne dane proživjelo prije nekoliko godina i danas je tek glamurozna rupčaga u koju gotovo nitko i ne dolazi. No, i to će se promijeniti jedne noći kad gotovo istovremeno ondje odluče prenoćiti katolički svećenik Daniel Flynn (Jeff Bridges), pjevačica Darlene Sweet (Cynthia Erivo), trgovački putnik Laramie Seymour (Josh Hamm) i misteriozna djevojka Emily Summerspring (Dakota Johnson), koje će ondje dočekati i jedini zaposlenik hotela Miles Miller (Lewis Pullman). Vrlo brzo oni se smjeste u sobe koje su zadužili, a još brže ćemo saznati da nitko od njih zapravo i nije onaj za koga se predstavlja. Kroz kratke flashbackove tijekom ovog filma, koji traje čak 141 minutu, no to mu previše ne oduzima na tempu i na zanimljivosti, saznat ćemo pozadinske priče svih tih likova i saznat ćemo kako su i zašto svi oni završili ondje, a u dogledno vrijeme ondje će se pojaviti još neki tipovi.

O radnji ne bih puno jer od samog početka ovdje kreću brojna iznenađenja i preokreti, no snimljeno je to s puno stila, potpuno je smisleno i iako možda neće izgledati tako u svakom trenutku, priča se do kraja neće raspasti. Štoviše, pokazat će se ovaj krimić kao iznimno zabavan, a ujedno i dobro promišljen film koji na kraju podsjeća na čudnog križanca Agathe Christie i Quentina Tarantina. Ipak, uz glamurozni hotel koji čak pomalo podsjeća na onaj famozni iz Kubrickovog «Isijavanja» koji je savršeno okruženje, odličan soundtrack te pomalo retro stil, najjači adut ovdje je izvrsna i savršeno kastirana glumačka postava. Okupio je Goddard ovdje mnoge poznate i manje poznate glumce (uz gore spomenute vrijedi izdvojiti i Chrisa Hemswortha i Xaviera Dolana u maloj, ali iznimno upečatljivoj roli), koji funkcioniraju izvrsno. Svi ti likovi su jako dobro osmišljeni i svi oni imaju i više nego zanimljive priče, a nadam se da će Goddard biti jedan od onih autora od kojih u budućnosti možemo očekivati još mnogo toga dobroga i zanimljivoga. Dok se ne pojavi novi Tarantinov novi film, «Bad Times at the El Royale» najbolja je zamjenska dohrana za ljubitelje lika i djela ovog genijalca.

IMDB LINK