Belgijanac
Felix van Groeningen prije nekoliko godina predstavio se izvanrednom glazbenom
romansom "The Broken Circle Breakdown", nevjerojatno emotivnim filmom
koji prati ljubavnu priču dvoje belgijskih country glazbenika. Mislim da je to
bio i jedan od posljednjih filmova uz koji nisam uspio suspregnuti suze te i
danas smatram da je to jedan od najboljih europskih filmova u ovom desetljeću,
a emocija ne manjka ni u novom Groeningenovom filmu. Malo je nedostajalo da se
raspekmezim i uz "Beautiful Boy", još jedan sjajan film u
kojem ovaj puta u središtu zbivanja nije ljubavni par, već odnos oca i sina. I
ne bilo kakvog sina, već sina narkomana, tinejdžera koji se opako navukao na
iglu, crystal meth i sve te najgore moguće droge (sva sreća pa u to vrijeme u
Americi valjda nije bilo krokodila jer bi mali sto posto i to uštrcao u sebe),
a što je najtužnije od svega, snimljen je ovaj film prema istinitim događajima
i stvarnim iskustvima.
Nije Nic Sheff (još jedna impresivna uloga vjerojatno najveće mlade nade američkog filma Timotheeja Chalameta) ni prvi ni zadnji klinac koji se navukao na drogu, no on je jedan
od rijetkih koja je svoja narkomanska iskustva kasnije pretočio na papir i
napisao knjigu "Tweak: Growing Up on Metamphetamines". Knjigu je
napisao i Nicov otac David, a "Beautiful Boy: A Father's Journey Through
His Son's Addiction" bila je svojedobno priličan bestseller u Americi.
Scenarij za ovaj film na temelju ovih dviju knjiga i ovih dvaju iskustava
napisao je australski pjesnik, romanopisac, a u posljednje vrijeme i sve
traženiji scenarist Luke Davies (za Lava je bio nominiran za Oscara). No,
emotivni i, iskreni scenarij tek je jedan od katova višeslojne filmske torte u
kojoj su podjednako impresivni Groeningenova režija te glumačke izvedbe već
spomenutog Chalameta, ali i Stevea Carella kao njegovog oca.
Carell se
posljednjih godina definitivno uspio osloboditi komičarskih okova i zbilja
briljantnim dramskim ulogama u filmovima kao što su "The Big
Short", "Foxcatcher" ili "Last Flag Flying" potvrdio
je da je glumac sposoban i za potpuno drukčije uloge. Po mom skromnom sudu, uloga u ovom filmu
možda mu je i najbolja do sada, a priču o sinu narkomanu i ocu koji ga iz tog
pakla pokušava izbaviti počinjemo pratiti upravo iz njegove perspektive. Vidimo
kako je David jedan od onih očeva koji je sa sinom izgrađivao iskren,
prijateljski odnos i njih su dva oduvijek bili jako bliski i uvijek su jedan
drugom sve govorili. Bio je David jedan od onih liberalnih očeva koji je svom
sinu sve dopuštao, koji je bio uvjeren da ovaj njegovo povjerenje neće
zloupotrijebiti, a tim je veće bilo i razočaranje i šok kad je saznao da je Nic
postao narkoman.
I to ne onaj
"narkoman" koji s društvom popuši poneki džoint ili tu i tamo proguta
ecstasy, već pravi narkić koji spava po haustorima i napuštenim kućama, puši kite za jedan šut (dobro, sad sam malo pretjerao, nije Nic nikome posisao,
barem ne u filmu, no riječ je o takvom tipu narkomana), gotovo pa
uopće ne jede i vječno je na granici overdosea. Sve se to događa pred
Davidovim očima, a čovjek koji je sinu, inteligentnom i darovitom mladiću,
pružio sve što je mogao, a ovaj je imao sve moguće predispozicije za uspjeh u životu,
sada mora gledati kako on taj život i budućnost odbacuje. Paralelno s prikazom
ove strašne situacije iz očeve perspektive, priču pratimo i iz Nicove
perspektive i vidimo kako je sve krenulo iz hira, zafrkancije, čak pomalo iz
inata i namjernog provociranja oca koji bi za njega dao i pet litara krvi iz organizma.
No, kako to često bude, taj hir ili zafrkancija vrlo brzo su se pretvorili u
ozbiljnu ovisnost i bolest i nemogućnost skidanja s droge. Ne sjećam se u kojem
je filmu taj život ovisnika prikazan tako slikovito, potresno iemotivno kao
ovdje i zapravo je onome koji nikada nije bio u takvoj situaciji gotovo i
nemoguće shvatiti što to znači.
Ovaj film tu
situaciju i taj osjećaj nemoći s jedne i druge strane prikazuje savršeno i
pogađa u bit fantastično, a da ne prelazi nepotrebno granicu patetike i melodramatike,
nego djeluje toliko iskreno i životno. Odluka da se naracija ne gradi linearno,
već ovu strašnu priču pratimo u skokovima kroz razna vremenska razdoblja,
uspone i padove u kojima se jedan za drugim izmjenjuju trenuci najgorih kriza i
vremena kad bi se Nic nakratko uspio skinuti pa bi uslijedili relapseovi,
pokazala se izvanrednom i kao puno boljim rješenjem nego da je ispričana na
klasični način, od početka prema kraju. Tako odmah u prvoj sceni Davida
upoznajemo kako sina ide upisati u jednu od klinika za odvikavanje iz koje ovaj
ubrzo bježi.
Film je to
koji je barem jednako emotivan kao "The Broken Circle Breakdown" i
koji se praktički od početka pa do samog kraja gleda s knedlom u grlu. Vidimo
ovdje kako to izgleda biti narkoman, ali i kako je to imati dijete narkomana,
kako je to kad niti jednog trenutka ne možeš mirno spavati jer ne znaš je li ti
sin uopće živ i stalno čekaš poziv kojim će ti netko javiti da se dijete
predoziralo i da ga više nema. Vidimo koliko se lako navući na drogu jer svi oni
koji su probali bilo što od opijata vjerojatno dobro znaju kakav je to osjećaj,
ali vidimo i koliko se teško, gotovo nemoguće s tog otrova potom i skinuti.
Dodatni, veliki plus u "Beautiful Boy" je i senzacionalan soundtrack
koji samo pojačava emociju i cjelokupni i više nego fantastičan dojam ovog
filma koji se ne bi smio propustiti.
Primjedbe
Objavi komentar