Mladi
argentinski filmaš Benjamin Naishtat radnju svog avangardnog i brzopoteznog
filma koji traje tek nešto više od sat vremena smjestio je u 1835. godinu.
Razdoblje je to netom nakon što je ova južnoamerička država izborila
nezavisnost od Španjolske, no sljedećih nekoliko desetljeća u argentinskoj
povijesti obilježio je niz građanskih ratova i borbi za prevlast između
unitarista i federalista. Uz njih, zemljom su tumarale razne milicije, bande i
svi mogući divlji tipovi, a nekoliko tih manjih naoružanih divljih, pljačkaških
skupina koje pod izlikom da su borci za slobodu, pljačkaju i ubijaju sve što im
se nađe na putu, pratimo i u ovom filmu. Vrijeme je to totalne anarhije, posebno
u zabačenim dijelovima zemlje u kojima se zbiva radnja «Pokreta», a da
situacija bude strašnija, zemljom hara i epidemija kuge.
Te naoružane
i prilično opasne grupe lutaju nepreglednim argentinskim pampasima i od
siromašnih seljaka traže ne samo podršku, već ih ucjenjuju i otimaju im hranu,
a praktički u prvoj sceni vidimo koliko su okrutni i potpuno okorjeli od godina
i godina borbi i krvoprolića. Snimljen je ovaj film u crno – bijeloj tehnici i
u okomitom 4:3 formatu, a djeluje ovaj film prilično fragmentarno, bez čvrste
naracijske linije. Tematski bi se ova priča izvrsno uklopila u legendarnu
Borgesovu «Opću povijest gadosti», a stilski je očito kako je Naishtat veliki
fan mađarskog modernista Belu Tarra. No, dok su Tarrovi filmovi obično dosta
dugački (najekstremniji primjer tu je njegov možda i najpoznatiji film
«Satantango» koji, vjerovali ili ne, traje punih sedam i pol sati), Naishtat je
po tom pitanju, srećom, sušta suprotnost, bar kad je u pitanju ovaj film.
Očita
intencija autora je ovom vjerojatno fikcionalnom pričom prikazati kako ti
legendarni borci za slobodu o kojima danas pjevamo pjesme i dižemo spomenike
nerijetko nisu bili ništa do li običnih razbojnika. Kojima je, eto, pošlo za
rukom da izbore pobjedu protiv slične bande razbojnika, usput zakolju ponekog
seljaka, opljačkaju i siluju sve što im se našlo na putu, no povijest je te
sitne detaljčiće negdje izgubila. Nije teško za pretpostaviti da su mnogi koje
danas slavimo bili puno sličniji ekipi iz ovog filma od onoga što o njima učimo
djecu na satovima povijesti. Zato i ne čudi da o istim povijesnim osobama
različiti ljudi imaju posve drukčija mišljenja i dok ih jedni smatraju
herojima, drugi ih smatraju zločincima.
Primjedbe
Objavi komentar