Pitanje je to
koje si je vjerojatno svatko tko živi u ovoj lakrdiji od države postavio više
puta jer gotovo svaki dan se susrećemo s novom serijom apsurda na koje je
gotovo nemoguće odgovoriti. Jedan od posljednjih apsurda iz te naše nesretne
države taj je kako je ove godine osigurano dodatnih 240 milijuna kuna za nove
branitelje, bit će za one koji su se nakon 25 godina uspjeli sjetiti da su bili
u ratu. Nabrajanje svih apsurda i ludosti koje se svakog dana događaju ovdje,
bilo bi gotovo nemoguće i kad bih i uspio spomenuti sve, već do tada
bi se desila neka nova glupost tako da bi to bio pomalo Sizifov posao. Mnogi
su na zbivanja u tom našem cirkusu od države odgovorili pakiranjem kofera i putom
za Irsku, Njemamčku ili neku drugu ne toliko apsurdnu državu poput naše, a neki
na zbivanja ovdje odgovaraju sprdnjom, zajebancijom i smijehom.
Jedan od onih
koji se odlučio našaliti na račun ove smiješne državice u kojoj živimo
najpoznatiji je, ma zapravo i jedini, hrvatski filmski komediograf Vino Brešan.
I prije no što je uopće stigao u kina, njegov posljednji film već je postao
apsolutni hit i marketinška priprema filma po običaju je i više nego dobro
odrađena, no odmah ću razočarati one koji su očekivali urnebesnu komediju u
kojoj se štosevi sipaju kao iz rukava – to jednostavno nije taj film. Brešan je
ovaj puta snimio pravu komediju apsurda, tragikomediju u kojoj se tragedija i
komedija izmijenjuju, nerijetko čak i stapaju jedna s drugom i film je to koji do i preko apsurda
dovodi ionako do apsurda dovedene situacije u društvu. Imam dojam da je
Hrvatska danas postala zemlja u kojoj građane više ništa ne može iznenaditi i
da su pomalo oguglali na idiotarije koje se svakog dana zbivaju pa me uistinu i
ne bi začudilo da jednog dana na vijestima čujemo da se dogodila neka od
situacija iz ovog filma.
Brešan i
koscenarist Mate Matišić film su izgradili oko tri potpuno sulude situacije.
U jednoj od njih imamo generala hrvatske vojske koji konstantno sanja svoje
samoubojstvo na sve moguće načine, u drugoj imamo ministra policije koji se zaključao u zatvorsku
ćeliju u Lepoglavi i ne želi izaći van, a u trećoj skupina penzionera odjevena
u dresove Modrića, Rakitića, Perišića i Mandžukića krade lijes s posmrtnim
ostacima prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana iz kripte na Mirogoju. Oko
ta tri detalja Brešan i Matišić uspjeli su sazidati priču koja doista na kraju drži vodu i koja, vidjet ćete, ima smisla. Ne bih htio otkrivati puno oko
same priče pošto je faktor iznenađenja jedan od najjačih aduta u ovom filmu
koji ima i svojih mana i problema te mislim da je mogao i morao biti još i
bolji.
Scenaristički
i režijski ovaj je film doista izvanredan i priča je tu stvarno majstorski
isprepletena, pomalo eliptična te će se ove naizgled nepovezane priče itekako
povezati. Pretpostavljam da će biti onih kojima će smetati pojedine situacije u
ovom filmu, no meni je pomalo već i postalo smiješno kad vidim ekipu kako se
žesti kad vidi nešto navodno «uvredljivo» ili «blasfemično» u filmovima ili
serijama, no kad se takve situacije događaju u stvarnosti, e onda nikome ništa.
Jasno da je Brešanova intencija bila i provokacija i izazivanje, ismijavanje te
pomalo šizofrene situacije u kojoj se naše društvo nalazi, a film uostalom i je
medij koji između ostalog služi za pomicanje granica slobode. Posebno to
vrijedi za komediju, žanr u kojem granica i tabua ne bi smjelo biti i u kojem
je dozvoljeno sve pa i krađa rahmetli Tuđmana. Okupio je Brešan za ovaj film
gotovo sve najbolje hrvatske glumce i gotovo da nema lika kojeg ne glumi neka
prepoznatljiva faca tako da bi bilo stvarno predugačko nabrajati sva ta imena.
Kasting je stvarno jako dobro odrađen i praktički sve su uloge jako dobro
pogođene, a uz brojne poznate hrvatske glumce tu je i Slovenac Sebastijan
Cavazza u ulozi premijera, Poljak Daniel Olbrychski te legendarni srpski glumac Lazar Ristovski kao jedan
od penzića u noćnoj akciji. Brešan je definitivno snimio još jedan film koji bi
mogao porušiti rekorde gledanosti u hrvatskim kinima i nakon «Kako je počeo rat
na mom otoku», «Maršala» i «Svećenikove djece» ima još jedan veliki hit. No,
«Koja je ovo država!» film je kojim Brešan definitivno izlazi iz dosadašnjih
komediografskih okvira i film koji bi mnoge mogao iznenaditi. Pozitivno ili
negativno, to ćete sami odlučiti, a ja sam, iskreno, ipak očekivao bar mrvicu
više iako je ovaj film doista fina i žestoka kritika jednog društva koje se
vrti u krug. Svejedno, "Koja je ovo država!" u svakom slučaju predstavlja odmak i osvježenje od onoga što smo obično imali priliku gledati kad je u pitanju hrvatski film.
Primjedbe
Objavi komentar