Španjolac
Pedro Almodovar jedan je od onih filmaša koji su nas navikli na prilično
bizarne likove i bizarne fabule, a iznimka nije ni film koji se u originalu
naziva "Carne tremula". Na ideju za ovu kombinaciju trilera i
romantične drame vjerojatno najpoznatiji moderni španjolski autor došao je po
romanu britanske spisateljice Ruth Rendell, no naravno da ju je prilagodio na
svoj način i smjestio u Madrid, ali bio je to i prvi njegov film u kojem sam
nije osmislio originalnu priču, već je prišao adaptaciji. Almodovar se zapravo i proslavio mračnim i
bizarnim romansama i sa svojim prepoznatljivim stilom stvorio je veliku bazu
štovatelja svog djela, a iako "Živo meso" možda ne spada u sam vrh
njegove filmografije, definitivno je riječ o zanimljivom filmu, koji se
estetski potpuno uklapa u njegov opus.
Iako se
radnja "Živog mesa" odvija u sadašnjosti, njen početak kreće točno na
Božić 1970. godine u vrijeme kad je Francov režim proglasio izvanredno stanje.
Na snazi je policijski sat i po noći se ni psi na ulici ne mogu pronaći, no
mladoj prostitutki Isabel (Penelope Cruz) upravo je pukao vodenjak. U posve
bizarnoj situaciji njezina stanodavka (koju je odglumila majka Javiera Bardema)
uspije nagovoriti vozača gradskog autobusa da je odveze u rodilište, no maleni
Victor odlučio se roditi baš u autobusu. Potom selimo dvadeset godina u
budućnost, gdje je Victor (Liberto Rabal) sada zbunjeni mladić, koji se
zakačio za mladu narkomanku Elenu (Francesca Neri), no ona ga pretjerano ne
doživljava. Ne samo to, ona ga se gotovo i ne sjeća, a drugi susret s
Elenom, Victora će odvesti u zatvor, a trećeg važnog protagonista ove
priče, policajca Davida u invalidska kolica. Ni u zatvoru ne prestaje Victorova
opsjednutost Elenom, a prava priča zapravo tek tada počinje.
Primjedbe
Objavi komentar