Vjerojatno
gotovo paralelno kako su ljudi izmislili bogove koji su predstavljali nešto
dobro i obećavali im bolji život nekad kasnije i negdje drugdje, izmislili su
valjda i đavle, demone i ostale negativce. I dok su u nekim starijim
mitologijama ti bogovi i vragovi hodali zemljom skupa s ljudima, kasnije su
pretvoreni oni u neka apstraktna bića koja su nudila vječno blaženstvo ili
vječnu propast. Najbolji primjer tome su kršćanstvo i islam, dvije zapravo vrlo
slične religije koje se razlikuju tek u detaljima, no u obje te religije osnovna
značajka je upravo taj dualizam između dobra i zla. I dok je potpuno jasno kako
se dođe do raja ili dženneta, odnosno poslušnošću i krotkošću te životom prema
strogim zapovjedima, tu je i neki vrag odnosno šejtan koji vreba općinstvo s
napastima te im nudi sve što može samo da bi ih naveo na grijeh i odvukao sa
sobom u pakao ili džehennem.
Tako je đavao
ili neki njegov demom u ovom filmu uvrebao Indonezijca po imenu Lesmana. Koliko
se da naslutiti, živio je ovaj tip prosječnim životom, no odlučio je prodati
dušu đavlu kako bi došao do para, a nakon demonskog rituala to mu je i
omogućeno. Vrlo brzo ovaj se tip dokopao novca i postao jedan od najpoznatijih
biznismena u svojoj zemlji. Ubrzo se, jasno, riješio «stare» žene i kćeri i
pronašao «novu» mlađu i ljepšu ženu, no poslije nekoliko bogatih godina došlo
je do problema i ispostavilo se da đavao nije do kraja ispunio svoj dio
pogodbe. Završio je Lesmana prvo u bankrotu, obitelj ga je napustila, a zatim
je s nekom misterioznom bolešću završio na umoru. Nakon više godina u kojima s
njim nije bila u kontaktu, oca je odlučila posjetiti Alfie, njegova kćer iz
prvog braka, koja se u bolnici susreće s novom obitelji te uskoro svi oni
završavaju u njegovoj staroj kući, ni ne sluteći da je upravo to mjesto gdje je
stari nekoć dušu prodao đavlu.
Lako je za
zaključiti da će se upravo u toj kući početi događati neke prilično opasne
stvari, a iako «May the Devil Take You» za koji su neki otišli tako daleko pa
ga nazvali indonezijskom «Zlom smrti» ipak kvalitetom zaostaje za nešto
starijim «Pengadbi Satanom», hororom prilično slične tematike. Scenarij i
režiju za ovaj film napisao je sve zaposleniji indonezijski filmaš Timo
Tjahjanto, koji je ove godine snimio čak dva filma (o akcijskom «The Night
Comes for Us» sam nešto ranije pisao), a zanimljivo je kako je oba filma
otkupio Netflix. Dobri Timo iz horora je zapravo i potekao i moglo bi se reći
da mu je horor «core biznis» te se s ovim žanrom već okušao i na zapadu u
antologiji «VHS2» te je jasno da je riječ o čovjeku s talentom. Također je
jasno da je ovaj film, za razliku od već spomenutog Pengadbija, snimljen pod
značajnim utjecajem zapada i da je svojevrsni miks zapada i istoka, no
funkcionira to sasvim solidno i vjerujem da fanovi horora ne bi smjeli biti
previše razočarani.
Primjedbe
Objavi komentar