Ovaj
dokumentarac snimljen u američko – ruskoj koprodukciji donosi nam priču o
američkim predsjedničkim izborima ispričanu isključivo iz perspektive ruske
medijske propagandne mašinerije. I mora se priznati da ovo izgleda urnebesno
jer stvarno je nevjerojatno gledati to oduševljenje prosječnih Rusa nakon
pobjede Trumpa i još veće razočaranje nakon što su shvatili da novi američki
predsjednik baš i ne planira promijeniti vanjsku politiku prema njihovoj
zemlji. Već neko vrijeme postoje razne teorije da su upravo Rusi doprinijeli
pobjedi aktualnog američkog predsjednika, ja baš u to ne bih sto posto vjerovao
jer i u Americi ima sasvim dovoljno krkana i primitivaca za izabiranje ovog
ološa, no slika koju nam nudi ovaj dokumentarac prilično je zastrašujuća.
Svjestan sam da će netko sad opet reći evo još malo antiruske propagande od
strane Amerike, opet ti nekakvi ruski disidenti koje su Amerikanci kupili
pokušavaju ocrniti zemlju koju toliko mrze, no nije to baš sasvim tako.
Jer u ovom
filmu vidimo tako i neke naizgled ugledne ruske novinare i urednike televizijskih
kuća kako hladno pričaju da je objektivnost potpuno nebitna i kako je medijima
danas jedino bitno djelovati u svrhu promicanja vladajućih kasta i brižno
filtrirati što će se pustiti. I to je stvarno zastrašujuća pomisao i spoznaja,
jednako koliko i podatak da su danas u Rusiji apsolutno svi važni mediji pod
izravnom kontrolom Kremlja. I ne samo to jer desetak godina postoji i globalna
TV mreža Russia Today kojom se ista ta ruska propaganda širi po cijelom
svijetu, a televizija je to koju je osnovao sam Kremlj. Naravno da ne mislim da
su američki veliki mediji potpuno objektivni i jasno je da oni dobrim dijelom
također služe za američko širenje demokracije, no bojim se da nisu ni do koljena
Rusima. Vidimo u ovom na trenutke urnebesnom dokumentarcu kako nastaju te lažne vijesti koje se tako
lako potom šire i da način na koji su se u Rusiji pratili američki izbori nije
strašan, bio bi smiješan.
Hilary
Clinton ne samo da se na sve moguće načine ocrnjivala, nego su se plasirale sve
moguće izmišljotine za koje bi pomislio da netko s prosječnom razinom
inteligencije nikad ne bi mogao povjerovati, ali očito ipak jest, dok se Trumpa u
najmanju ruku predstavljalo kao da je Putinov blizanac i kao da je najveći
prijatelj Rusije. Vidimo tu i bezbroj snimki s Youtubea u kojima prosječni Rusi
svih generacija pjevaju pjesme Trumpu nakon pobjede, djecu kako plaču od sreće,
a babe kako pletu goblene u njegovu čast. Posve je jasno da je propaganda danas
dosegla razine o kojima je Goebbels mogao samo sanjati, no svejedno mi je teško
za povjerovati da danas kad su sve informacije toliko lako dostupne i
provjerljive, ljudi postali skloni manipulaciji valjda kao nikada u povijesti. Iako
je jasno da postoje i oni dokumentarci kojima je jedina svrha manipulacija i dodatno
stvaranje shizofrene situacije među potpuno zbunjenim ljudima koji više ne
znaju što je laž, a što je stvarnost, «Naš novi predsjednik» baš i nije
jedan od tih. Njegov autor Maksim Pozdorovkin i ranije je snimao dokumentarne
filmove u kojima je bio kritičan prema ruskoj vlasti te već dulje vrijeme živi
u Americi, gdje je i doktorirao na Harvardu. Snimio je i nagrađivani
dokumentarac o poznatom ruskom krijumčaru oružja Viktoru Boutu o kojem je
snimljen i igrani film «Gospodar rata» s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi.
Primjedbe
Objavi komentar