Nakon što je
švedski pisac i autor čuvene trilogije "Millenium" s glavnom
junakinjom Lisbeth Salander umro 2004. od srčanog udara kad se penjao u
stepenice, pretpostavljalo se logično da je uspješnoj seriji mračnih krimi romana
došao kraj. No, kako je riječ o seriji knjiga, a potom i filmova koja je
mnogima donosila mnogo love, očito su se odlučili da bi bilo pogrešno ubiti zlatnu
koku pa je nove knjige u serijalu o Lisbeth nastavio pisati još jedan Šveđanin, pisac po imenu David Lagercrantz najpoznatiji je po biografiji poznatog
nogometaša Zlatana Ibrahimovića. I već je čovjek naštancao nove dvije knjige
koje se nastavljaju na trilogiju "Milenium", kakve su stvarno
ne znam, no ako je suditi po posljednjem filmu iz ove franšize, onda to stvarno
i nema previše veze s originalnim materijalom.
Da budem
iskren, više se i ne sjećam kako se završila Larssonova trilogija i u kojoj
fazi smo ostavili Lisbeth i ostale junake, no znanje toga zapravo i nije neki
pretjerano važan preduvjet za gledanje ovog filma. Nažalost, ovaj film daleko
je najslabiji od sva četiri filma snimljena po Larssonovom predlošku (izvorna
švedska trilogija s Noomi Rapace kao Lisbeth, a potom i Fincherov film s Rooney
Mara kao Lisbeth), a Urugvajac Fede Alvarez (slabašni remake kultne Raimijeve
Zle smrti i prilično dobar horor "Ne diši") Lisbeth je gotovo sveo na
razinu superjunakinje. Već od uvodne scene u kojoj još djevojčica Lisbeth u
stilu Harrisona Forda u "Bjeguncu" skače u provaliju jasno je da će
ovaj film biti žešća naiva, a nažalost na koncu se i cijela priča pokazala
dosta besmislenom.
Iako je
okupljena i više nego dobra glumačka ekipa anglo-američkih (sve traženija
Claire Foy preuzela je ulogu Lisbeth, tu je i Lakeith Stanfield kao američki
haker i agent NSA) i europskih (Šveđanin Sverir Gudnasson kao novinar Mikael
Blomquist, Nizozemka Sylvia Hoeks, Danac Claes Baeng, Luksembužanka Vicky
Krieps, jedna epizodna uloga čak je pripala i trans-modelu iz
Tuzle Andreju / Andreji Pejić), sve je to uzaludno jer je priča i više
nego tanka. Estetski je sada to smješteno negdje na pola puta između nordic noira
i cyber punka, a mračan, mučan, tmuran i hladan ugođaj ovdje je postignut tek
mračnim tonovima i bojama. Stilski i ugođajno ova priča gotovo pa i nema
nikakve veze s prijašnjim filmovima te se slobodno može reći da je
"Djevojka u paukovoj mreži" gotovo pa klasični amerikanizirani
blockbusterski akcić s nimalo dubine, šarma i smisla.
Primjedbe
Objavi komentar