Film ceste je
žanr koji je duboko utkan u povijest američke kinematografije i gotovo od samih
početaka snimali su se filmovi u kojima su se slavila nepregledna američka prostranstva. Posljednjih desetljeća pojavio se i
svojevrsni podžanr filma ceste, odnosno "road trip" komedije u kojima
obično mlađi likovi namjerno ili slučajno kreću na putovanje svojom
zemljom i upadaju u svakakve nevolje i zabavne situacije. Upravo to se
dogodi i u filmu mlade američke filmašice Hannah Fidell, koja je scenarij za "Dugu glupu
cestu" napisala zajedno s scenaristom, redateljem i glumcem Carsonom
Mellom, koji i ovdje ima jednu manju ulogu, a ja ga se sjećam iz
nedavne horor komedije "Another Evil". Imao je ovaj film
premijeru na Sundance film festivalu i pokazao se kao simpatična, čak pomalo i
satirična buddy - buddy komedija u kojoj mnogo toga počiva na kemiji između dva
glavna junaka.
Nathan (Tony
Revolori, sjećamo ga se kao mlađahnog recepcionera Zeroa iz genijalnog
Andersonovog "Grand Budapest Hotela) je 19-godišnji Indijac iz Texasa,
amaterski fotograf, koji je upravo upisao umjetničku akademiju u Los Angelesu.
Dolazi on iz obitelji više srednje klase, mlad je, naivan i neiskvaren,
sramežljiv i ne baš s previše seksualnog iskustva. On iz svog doma u Texasu
starim automobilom kreće na put američkim jugozapadom prema Los Angelesu dug
gotovo 2000 kilometara, a kad mu se pokvari taj stari auto, on silom prilika
završi u društvu s 40-godišnjakom po imenu Richard (odlični komičar Jason
Mantzoukas, do sada ga se moglo vidjeti u bezbroj komedija i humorističnih
serija u epizodnim ulogama, a sada je potvrdio da i sam bez problema može
iznijeti cjelovečernji film). On je sve ono što Nathan zapravo nije - gotovo pa
proleterski muljator i lutalica, snalažljivi i impulzivni manipulator koji
stalno upada u probleme. Za razliku od Nata, on nema škole, već je on prošao
onu klasičnu životnu školu, živi doslovno od danas do sutra i moglo bi se reći
da je Richard onaj klasični filmski luzer i pijanac kojem nikako da se
posreći u životu, no za to si je najviše sam kriv jer sve odluke koje je
donosio obično bi bile krive.
I unatoč tome
što njihova zajednička avantura na trenutke djeluje pomalo besciljno i što
gotovo pa konstantno upadaju u klasične klišeizirane situacije kakve se
događaju u ovakvim filmovima, djeluje sve to dosta simpatično i zabavno. I to
ponajviše zbog zanimljivih likova, tog dijametralno suprotnog dvojca, mladog
Indijca pred kojim je život i ciničnog 40-godišnjaka koji je svjestan da je
propustio sve prilike koje je imao u životu jer bi se obično odlučio na onu
krivu. Putem oni naletavaju na svakakve neobične likove, upadaju u
razne probleme, ali i u neke ugodne situacije, koje će, naravno, Richard
vrlo brzo upropastiti. "The Long Dumb Road" pokazao se na kraju kao
čak i povremeno duhovit i nepretenciozan film od kojeg se ne treba previše
očekivati, a tada doista može biti i prilično zabavan.
Primjedbe
Objavi komentar