THE MAN WHO KILLED DON QUIXOTE (2018,ŠPA-GBR) - 7/10

Ekranizacija poznatog romana Miguela Cervantesa o bistrom vitezu od Manche, odnosno Don Kihotu za mnoge se pokazala kao pravo prokletstvo. Najbolji primjer je slavni Orson Welles, koji je sa snimanjem filma "Don Quixote" započeo još 1957. godine. Snimanje je s prekidima trajalo sve do 1969. godine, no Welles do smrti 1985. godine nije uspio završiti ovaj film te je on konačno završen tek sedam godina nakon smrti slavnog filmaša te je finalnu montažu potpisao španjolski eksperimentalni filmaš Jesus Franco, čovjek koji je snimio čak 160 filmova, a najpoznatiji je po eksploatacijskim filmovima iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Dugo se činilo da će na ekranizaciji priče o Don Kihotu zube polomiti i Terry Gilliam, jedini Amerikanac među montipajtonovcima, koji je s pripremama za snimanje filma započeo još 1989. godine.

No, tada nije uspio osigurati financiranje filma, a nakon što je punih devet godina kasnije u tome i uspio te je Don Kihota trebao glumiti Francuz Jean Rocheforta, dok je Johnny Depp trebao glumiti Tobyja Grisonija, marketinškog stručnjaka koji se vrati u prošlost i postane Sancho Panza, oluja je uništila cijeli set, a Rochefort je morao odustati od uloge zbog bolesti. Gilliam je tada morao odustati od ovog projekta i posvetiti se drugim filmovima, no nikada nije odustao od ideje o snimanju filma o Don Kihotu te je 2016. izgledalo da bi konačno film mogao biti i snimljen. I dalje je Depp trebao biti Sancho Panza, umjesto već prestarog Rocheforta na kraju je za Kihota izabran John Hurt. No, Depp je u međuvremenu odustao od uloge, a Hurtu je dijagnosticiran rak tako da je i taj pokušaj propao.

Na kraju, treća se pokazala kao sreća za Gilliama jer je u ožujku 2017. godine snimanje konačno i krenulo te je uloga Tobyja pripala Adamu Driveru, dok je za Kihota izabran Jonathan Pryce, koji je glumio naslovnu ulogu u Gilliamovom "Brazilu" iz 1985. godine. Ni ovaj puta Gilliam za financiranje nije uspio osigurati podršku velikih američkih studija te je dijelom sam financirao film, a "Čovjek koji je ubio Don Kihota" na kraju je snimljen u španjolsko - britansko - francusko - belgijsko - portugalskoj produkciji i ukupno je koštao 18 milijuna eura, a mnogi glumci su se odrekli honorara samo kako bi nastupili u filmu koji je imao svoju povijest i prije no što je snimljen.

I činjenica jest da se u verziji koju je Gilliam konačno i uspio snimiti osjeti da je tu bilo puno prepravljanja scenarija i da ga je priča o samom prokletstvu filma čak i uspjela nadmašiti, no "The Man Who Killed Don Quixote" ipak je na kraju sasvim dobar film za kojeg se ne može promašiti tko mu je autor. Posebni svijet koji može nastati samo u Gilliamovoj mašti i u kojem smo već više puta imali prilike uživati i ovdje je i više nego prepoznatljiv, no nažalost, nije ovo ni blizu filmova koje je snimao u svojoj najzrelijoj fazi tijekom 80-ih (Time Bandits, Brazil, Münchausen) ili 90-ih (Kralj ribara, Strah i prijezir u Las Vegasu, 12 majmuna). Nekako imam dojam da je pravi donkihotovski film koji je snimio Gilliam bio "Kralj ribara", meni možda i njegov najdraži film, s genijalnim Jeffom Bridgesom i Robinom Williamsom u glavnim ulogama, senzacionalne fantazije / humorne drame u kojoj se možda više poziva na priču o vitezovima okruglog stola i sveti gral, no može se i ondje iščitati dosta donkihotovštine.

Glavni junak filma koji imamo priliku vidjeti u konačnoj verziji premijerno prikazanoj u Cannesu 2018. godine i dalje se zove Toby Grisoni, marketinški stručnjak i autor reklama koji u Španjolskoj upravo snima reklamu u kojoj se pojavljuju Don Kihot i Sancho Panza. No, Toby je u velikoj kreativnoj krizi, ljut je na sebe što se više ne bavi istinskim umjetničkim radom, već se "prodao" i štanca reklame za razne sumnjive tipove, kad slučajno naleti na ilegalnu kopiju filma o Don Kihotu koji je nekoć snimio kao student. Kad shvati da se selo u kojem je nekad snimao svoj amaterski film u kojem su lokalci utjelovili likove nalazi u blizini, on ih odluči potražiti, no ubrzo shvaća da je sa svojim filmom značajno utjecao na živote tih ljudi. Posebno se to odnosi na seosku djevojku Angelicu koja je utjelovila Dulčineju, kao i za lokalnog postolara koji nikad više nije uspio izaći iz uloge Don Kihota. Spletom okolnosti i u priči u kojoj se fikcija i stvarnost, odnosno san i java, počinju potpuno ispreplitati Toby će postati Sancho Panza te će on i Don Kihot krenuti u avanturu oslobađanja Dulčineje iz ruku pokvarenih oligarha, odnosno tajkuna.

Priča o Don Kihotu oduvijek je bila svojevrsna parabola, a posebno se na taj način može shvatiti i danas i pomalo mi je žao što Gilliam svoju verziju Cervantesove priče nije uspio realizirati ranije, kad je bio na kreativnom vrhuncu. Danas je Gilliam ipak čovjek u kasnim 70-im godinama života i teško je za očekivati da ipak u tim poznim godinama može biti svjež ili kreativan kao što je bio prije 20 ili 30 godina. Svejedno, njegov "Don Kihot" je i ovakav kakav jest i više nego simpatična pustolovna komedija s elementima fantazije, koja mi je sjela bolje od svih filmova koje je snimao u 2000-im godinama (Braća Grimm, Tideland, Imaginarij doktora Parnassusa ili Zero Theorem). Istinskom ljubitelju filma stvarno mora biti drago što je Gilliam ipak uspio dovršiti svoje životno djelo, a priča o borbi s vjetrenjačama i dalje je i više nego aktualna. U svim pogledima. 

IMDB LINK