Ima jedna
scena s početka ovog filma koja možda i najbolje oslikava kakva je to bila
ekipa koja vodila Ameriku za vrijeme mandata Georgea W. Busha. Mladi Dick
Cheney, koji se krajem 60-ih tek zaposlio kao stažist kod Nixonovog savjetnika
za ekonomiju Donalda Rumsfelda, u jednom trenutku pita svog
nadređenog u što mi uopće vjerujemo, a ovaj se umalo upiša od smijeha.
Počnu se potom njih dvojica histerično smijati, gotovo kao ona
bizarna ekipa od dr. Evila iz "Austin Powersa" jer i sam Cheney
shvaća da je postavio nevjerojatno glupo pitanje. Kakva vjerovanja, kakvi
ideali, sinek, ako se misliš baviti politikom, a posebno ako si republikanac
(koju minutu ranije je sjajno i prikazana situacija u kojoj je Cheney postao
republikancem), to ti ne treba. Gledaj samo svoju guzicu, guraj se i laktari
koliko treba, spletkari, podmeći, laži, muljaj i možda jednog dana postaneš
američki predsjednik. Naravno, sve ovo treba uzeti s dozom opreza jer "Vice" je prije svega satira i pitanje je li se to baš tako odigralo, no ako i nije, vjerojatno nije bilo previše različito.
Kao što znamo
Cheney američki predsjednik nikada nije postao, no zato je od 2001. do 2009.
godine bio vjerojatno najmoćniji potpredsjednik u povijesti Amerike koji je,
ako je vjerovati ovom filmu, zapravo i vukao konce umjesto Georha W. Busha
(još jedna izvrsna epizodna uloga za Sama Rockwella, njegov prikaz Busha mlađeg
stvarno je urnebesan). Adam McKay još je jedan u nizu filmaša koji su godinama
snimali komedije da bi posljednjih godina počeo snimati i nešto ozbiljnije
filmove. Vjerujem da se mnogi sjećaju njegovog "The Big Short"
otprije nekoliko godina u kojem se na zabavan, duhovit i lepršav način
pozabavio tematikom globalne krize 2008. i događaja koji su joj
prethodili, a u istom tom, nazovimo to postmodernističkom satirično - cinično -
pseudodokumentarističkom stilu McKay je snimio i neobičnu biografsku komediju / dramu
o još uvijek živom Cheneyju.
Kritike da je
McKay ovoj tematici i liku i djelu Dicka Cheneyja prišao s potpuno druge strane
političkog spektra (dok je Cheney jedan od onih zagriženih republikanskih
jastrebova, McKay je očito jedan od onih mnogi koji preziru takve oportuniste
bez idologije kojima je jedino stalo do moći i kontrole i pripada onoj grupaciji koja bi se mogla nazvati lijevo-liberalnom) donekle i stoje, no
McKay svoj prijezir i gnušanje nimalo ni ne skriva. On se istovremeno i
otvoreno sprda s ovim nekad moćnim tipom kojeg je bolesna ambicija proganjala
cijelog života, ali istovremeno pokušava i dokučiti odgovor na pitanje tko je
Cheney zapravo? Kako je moguće da jedan ovakav potpuno beskrupulozan, ljigavi i
lažljivi tip uspio ne samo postati ono što je postao, već i svojim odlukama
utjecati to da svijet danas postane daleko nesigurnije i nestabilnije mjesto od
onoga kojeg je zatekao?
Pretpostavljam
da se ovaj film možda i neće toliko svidjeti onima s konzervativnijim
svjetonazorom kao što se svidio meni kojem se ovakvi perfidni, ljigavi smradovi
kao što je Cheney u pravilu gade. Ovim filmom McKay ujedno i fino satirizira
američko društvo koje se obično i ne zamara onime što im Cheney i slični
spletkari spremaju, već se zabavljaju kojekakvim zaglupljujućim kretenarijama
pa se za nekoliko godina pitaju kako se ovo moglo dogoditi? Naravno da je
cjelokupna priča pretjerana i karikirana i da Cheney i njegova žena Lynne možda
namjerno, a možda i slučajno podsjećaju na Francisa i Claire Underwood iz
serije "House of Cards", no McKay je to napravio namjerno željevši
ljudima na zabavan način pokazati tko su ti vodeći ljudi za koje se obično
misli da su sposobniji, pametniji ili plemenitiji od ostatka društva.
McKay
prikazuje da je to društvance zapravo potpuno suprotno, da je na vlasti u
Americi uz kratkotrajne prekide na vlasti istovjetna skupina republikanskih
manijaka kojoj je jedina ambicija kako se što dulje zadržati što bliže vlasti i kako
što bolje manipulirati. Jasno da je to prilično ciničan prikaz društva, no zar
stvarno netko još uvijek danas misli da ljudi žele dograbiti vlast zato što
sanjaju boljitak, napredak i pravednije društvo za sve? Ili im je jedina
ambicija napuniti džepove sebi i uskom krugu ljudi oko sebe. Fin je
"Vice" i prikaz smjera kojim se američko društvo razvija još od kraja
60-ih i Nixona pa preko Reagana, Busha starijeg i Busha mlađeg pa do danas, a
ono što je bilo zajedničko svim tim vladama je gotovo ista pozadinska ekipa
ratobornih control-freakova, egoističnih manijaka koji samo čekaju kad će
izroniti iz močvare.
Još jednu
impresivnu ulogu kao Cheney ostvario je majstor transformacije
Christian Bale, koji je i za ovu ulogu nabacio dosta kila te je jedva
prepoznatljiv kao debeljuškasti, proćelavi i sijedi potpredsjednik. Za ovu je
ulogu Bale već dobio Zlatni globus za najboljeg glumca u komediji / mjuziklu, a
nominiran je i za Oscara, no ne zaostaje mnogo za njim ni ostatak glumačke
ekipe u kojoj su i Amy Adams kao njegova žena, Steve Carrell kao Rumsfeld te
već spomenuti Rockwell kao Bush mlađi. Za mene je "Vice" bio
briljantan film, jedan od onih za koje volim reći da su u pravo vrijeme u pravom
mjestu, gruba i žestoka kritika jednom potuno poludjelom društvu koje
si je u međuvremenu uspjelo izabrati i još deset puta gore luđake
nego što je bio Cheney.
Primjedbe
Objavi komentar