AN ELEPHANT SITTING STILL (2018,CHN) - 8/10

Mladi kineski pisac i redatelj Hu Bo / Hu Qian već je za svoj dugometražni prvijenac dobio nagradu za najbolji kineski film, kao i dvije nagrade na festivalu u Berlinu, no u tim uspjesima nije imao prilike uživati jer si je neposredno nakon završetka montaže filma, u listopadu 2017. godine, s nepunih 30 godina odlučio oduzeti život. Prema nekim verzijama Bo se je odlučio ubiti upravo zbog ovog filma i svađe s producentima koji se nisu slagali s njegovom odlukom da ova prilično depresivna, tužna i melankolična drama traje gotovo četiri sata. Na kraju su odlučili poštovati njegovu odluku jer film na koncu i traje gotovo četiri sata, a "An Elephant Sitting Still" Bo je snimio prema jednoj od vlastitih priča koje su 2017. godine bile prava književna senzacija u najmnogoljudnijoj državi svijeta.

U svakom slučaju ova drama u kojoj se prati sudbina nekoliko nepovezanih ljudi iz grada na samom sjeveru Kine po imenu Manzhouli (pravi gradić za kineske prilike sa samo 250 tisuća stanovnika) iznimno je težak i naporan film. No, ujedno je to i film koji u sebi skriva toliko ljepote i iskrenosti da uopće i ne izgleda kao film, već onaj uporni i strpljivi gledatelj doista ima dojam da prati stvarne sudbine nekolicine ljudi koji se i nisu previše usrećili u životu. Riječ je o iznimno kopleksnoj i vješto strukturiranoj priči jer će se sudbine svih tih ljudi nekako ispreplesti i stopiti u jedno. Film je to koji bi zasigurno bio po guštu i Von Trieru, Vinterbergu i ostatku ekipe "dogmatičara" iz 90-ih jer je snimljen u pravom dogmatskom stilu. Sirovo, kamerom iz ruke koja gotovo cijelo vrijeme prati lica protagonista, a sve je to snimano bez ikakvih filtera i svjetala, čak i zvuk djeluje kao da nije bio u završnoj obradi i peglanju. Posve je očito kako je na taj način Bo želio postići autentičnost, a i sama lokacija, snježni i hladni grad koji se nalazi na samoj granici s Rusijom, dodatno daje notu hladnoće, distanciranosti, beznađa i potpunog besmisla.

Okosnica priče je drevna kineska legenda o slonu koji samo sjedi u gradu Manzhouliju, sjedi, čeka i ignorira svijet. Baš kao što slon iz tog mita ignorira svijet, tako i svijet ignorira protagoniste ovog filma među kojima je i tinejdžer Bu. On je u bijegu nakon što je slučajno niz stepenice gurnuo školskog kolegu Shuaia, klinca koji ga je godinama maltretirao. Buov prijatelj Ling također je pobjegao od kuće i majke te je postao opsjednut nastavnicom, dok se Shuaijev stariji brat Cheng osjeća odgovornim za svježe samoubojstvo svog najboljeg prijatelja. Tu je i penzioner po imenu Wang, starac kojeg njegov sin želi pospremiti u dom, a priče svih tih ljudi, baš kao u Altmanovim "Kratkim rezovima", Andersonovoj "Magnoliji" ili Innarituovom "21 gramu" uskoro će se povezati.

Lako je za pogoditi da je moj glavni prigovor ovom filmu duljina. Četiri sata stvarno su predugo razdoblje za sjedenje pred ekranom, posebno kad na repertoaru imamo ovako tekše boje, tako da sam ga ja razlomio na nekoliko gledanja i "Slona" sam pogledao kao seriju. I ima ovaj film smisla i ima poantu, možda bi se nešto i dobilo da se malo poradilo na trajanju i tempu, no lako je moguće da bi se tada i nešto izgubilo. No, autori su obično oni koji sami najbolje znaju što su htjeli reći s pojedinim filmom, a nakon saznanja što se dogodilo s nesretnim autorom ovog filma, onda je i nešto jasnije koja je bila njegova intencija. Ovaj film može se promatrati i kao glasni krik protiv svijeta u kojem je živio jer kroz živote svojih likova Bo prikazuje svu tu besperspektivnost, bijes, gnjev i nemoć ljudi, posebno mladih u svojoj zemlji.

Zemlji koja je iz prošlosti skočila u daleku budućnost i zemlju u kojoj je generacijski jaz zbog nevjerojatnog gospodarskog booma još i očitiji nego u ostalim kutcima zemlje. Pomalo je teško zamisliti na koji način se mogu sporazumjeti roditelji koji su odrastali za vrijeme Maove kulturne revolucije i njihova djeca koja su iz blatnjavih dvorišta uskočila u svijetove društvenih mreža i sveg onog što nudi današnjica. Ti klinci koji za razliku od svojih roditelja imaju priliku vidjeti što se u svijetu događa i kakve sve mogućnosti postoje, klinci koji znaju da negdje tako blizu postoji nešto što oni smatraju i percipiraju kao ispunjenim i smislenim životima, a zapravo su svjesni da su ti životi za njih nedohvatljivi. Kad još tome dodamo potpuno lopovsko društvo, prijevare, krađe, nasilje, korupciju koji gotovo da su utkani u DNK istog tog društva, onda je lakše za shvatiti zašto su ti klinci tako gnjevni na svoje roditelje i zašto je ovaj mladi i očito jako nesretni autor život u svojoj zemlji odlučio prikazati na ovakav čak i pomalo šokantan i jeziv način. Definitivno film vrijedan gledanja, no film s kojim treba imati jako, jako, jako, jako puno strpljenja. 

IMDB LINK