Tina (Eva
Melander) se ističe svojim izgledom, nevjerojatnom, čak i grotesknom ružnoćom
kojom čak pomalo podsjeća i na neandertalca. No, kako bog negdje uzme, negdje
očito i da, ima ona tako nevjerojatno razvijen njuh, što joj posebno dobro
dođe na njenom poslu granične policajke. Tinin njuh toliko je razvijen da ona
ne samo da može osjetiti što netko pokušava prošvercati preko granice, već može
raspoznati i ljudske emocije i na taj način može pretpostaviti skriva li tko
nešto. Tako jednom prilikom nanjuši tipa koji na memorijskoj kartici skriva
dječju pornografiju, nakon čega čak i počne pomagati policiji u nastavku
istrage ovog gnjusnog zločina. Živi Tina u izoliranoj kući u šumi s uzgajivačem
pasa Rolandom, a uskoro saznajemo da ona ima i sposobnost komuniciranja sa
životinjama. No, vrlo brzo njezin će se život potpuno promijeniti i to kad na
granici zatekne podjednako ružnog tipa po imenu Vore (Finac Eero
Milonoff), koji očito pati od istog kromosomskog poremećaja, zbog čega Tina
misli da tako izgleda.
Možda i
naivno sam pretpostavio da će se priča dalje razvijati u smjeru netipične
romanse dvoje ljudi odbačenih od društva zbog svog grotesknog izgleda, no nisam
mogao biti u većoj zabludi. Pokazala se "Granica" kao totalno
iznenađenje koje će vrlo brzo skrenuti potpuno različitim pravcem od onog koji
sam predviđao. A kad me neki film svojom pričom tako iznenadi, to je uvijek
dodatni plus. Dakako, "Granica" dijelom i jest mračna romansa, no ova
je priča daleko, daleko više od toga, nevjerojatno uzbudljivi, izrazito
inteligentni miks romanse, krimića, socijalnog realizma, fantazije, čak i
horora u kojoj se svi ti žanrovi mudro isprepliću u subverzivnu i provokativnu
cjelinu koja ostavlja puno prostora za promišljanje.
Na cijeli
ovaj film švedsko-iranskog filmaša Alija Abbasija može se gledati i kao na
dubokoumnu i izvrsno promišljenu parabolu i metaforu, kojom se u fokus
stavljaju brojne teme i problemi u današnjem društvu, a ujedno se na
"Granicu" može gledati i kao na modernu bajku o borbi dobra i zla. Na
prvi pogled ovo je jedan od onih mračnih, šokantnih i prilično uznemirujućih,
krajnje neobičnih filmova, no kad se zagrebe malo ispod površine, posve je
jasno da ova priča u sebi skriva i neku neobičnu ljepotu. Snimljen je ovaj film
prema kratkoj priči Johna Ajvidea Lindqvista, čiji je debitantski roman
"Let the Right One In" također doživio uspješnu ekranizaciju, no
Abassi i njegova scenaristička suradnica Isabella Eklöf priču su dosta
izmijenili i ubacili unutra još neke podzaplete.
Posredno ili
neposredno dotiče se ovaj film i tema kao što su genetska modifikacija,
prisilnih hospitalizacija ljudi koji su bili na ovaj ili onaj način drukčiji
kroz povijest, trgovine djece, no u prvom planu definitivno su različitosti i
kako na njih gledamo. Jer Tina i Vore od ostalih ljudi razlikuju se još po
mnogo čemu osim grotesknog izgleda, a koliko se vanjštinom razlikuju od ostatka
društva, toliko se, vidjet ćemo to vrlo brzo, razlikuju i jedno od drugog.
Naravno, ne vanjštinom ili izgledom, nego po pitanju karaktera, motivacija,
morala, pogleda na život i svijet i sveg ostalog. Dok Vore na ljudsku rasu
gleda kao na parazite koje treba uništiti i na sve načine će se truditi da to i
ostvari, Tinina osnovna motivacija je spoznaja same sebe. Tko je uopće ona i
zbog čega se toliko razlikuje od ostalih pitanja su na koja će Tina tražiti
odgovore.
Baš kao što i u stvarnom životu ljude nerijetko znamo otpisivati na temelju njihove vanjštine i fizičkog izgleda bez da ih pokušamo upoznati ili saznati nešto više o njima, u takvoj je situaciji i glavna junakinja ovog filma. Prilično je lako nekoga otpisati samo zbog predrasuda, a pitanje razlika i različitosti te kako na njih gledamo zapravo je i osnovna poruka ovog filma koji je bio švedski kandidat za Oscara. Nominaciju nije uspio dohvatiti, no zato je "Granica" nominirana za najbolju masku. Dobila je "Granica" nagradu i u Cannesu i to u kategoriji "drukčiji pogled", a imala je i pet nominacija za europski film godine (najbolji film, režija, scenarij, glavna glumica), no uspjela je potvrditi tek onu za vizualne efekte. Jasno da je u Švedskoj ovaj film osvojio sve najvažnije nagrade u izboru za domaći film godine, a sve te nagrade nimalo ne čude jer je riječ o iznimno originalnom, stvarno posebnom filmu.
Primjedbe
Objavi komentar