Da
je Kina već odavno postala prava tvornica novaca znamo odavno, a
kinesko tržište od nešto više od milijardu ljudi već neko je
vrijeme možda i najveće tržište kad je u pitanju filmska
industrija. Već imamo bezbroj američkih blockbustera koji su
uloženo uspjeli nadoknaditi zahvaljujući Kinezima, ali i kineska
filmska industrija već neko vrijeme uspješno parira američkim
filmovima. Baš kao što u Americi imamo dva potpuno različita
filmska svijeta, gotovo pa negledljive blockbustere i iznimno
dinamičnu indie scenu koja godišnje izbacuje niz nevjerojatnih
filmova, slična je situacija i u Kini. I ondje imamo art, umjetničku
filmsku scenu koja preko uglavnom socijalno realističnih drama i
krimića promišlja o situaciji u svojoj zemlji i nudi fantastičan
uvid u ovu zemlju, ali imamo i klasičnu filmsku industriju koja se
pretvorila u pravu tvornicu novca. Najbolji primjer tome je ova
humorna drama snimljena prema istinitim događajima koja je u
kineskim kinima zgrnula 453 milijuna dolara.
Da,
dobro ste pročitali, 453 milijuna dolara na uloženih 11 milijuna
koliko je koštala produkcija, a to najbolje oslikava kakvi se novci
okreću u tamošnjoj kino industriji. Od prve do zadnje scene potpuno
je jasno kako je ovo pravi blockbuster snimljen u holivudskom stilu,
pomalo patetičan, sladunjav i moralizatorski, a u njemu pratimo
priču o sitnom šverceru koji je u Kinu počeo krijumčariti jeftini
generički lijek za leukemiju iz Indije. Cheng Yong je vječito u
financijskim problemima, njegov dućan s afrodizijacima i sličnim
pizdarijama ne zarađuje ni približno koliko bi trebao da mu osigura
dovoljno novca kako bi se brinuo o obitelji, a on nanjuši priliku
kad mu se jednog dana u dućanu pojavi tip koji mu predloži da bi iz
Indije mogao uvoziti lijek za leukemiju. Švicarski lijek u Kini se u
tom vremenu prodavao za 40 tisuća yuana i rijetki su ga mogli
priuštiti i Cheng se doista povezao s Indijcima i počeo je uvoziti
lijek u Kinu i prodavati ga za osam puta manji iznos.
Kako
je vrijeme prolazilo, sve više pacijenata počelo je kupovati lijek
kod njega, Cheng se vrlo brzo obogatio, no istovremeno je upao u
probleme jer su kineske vlasti vrlo brzo shvatile da se na tržištu
nalazi puno jeftiniji švercani lijek. Priliku za zaradu ubrzo su
osjetili i puno veći igrači od Chenga i odlučili su mu preoteti
posao, a situacija se dodatno zakomplicirala kad je švicarska
kompanija koja je proizvodila originalni lijek tužila indijsku
kompaniju koja je lijek proizvodila. Da situacija nije žalosna, bila
bi doista smiješna jer pomalo je apsurdno i nevjerojatno da valjda
najlopovskija država na svijetu, zemlja koja na nevjerojatnom
gospodarskom rastu uz najjeftiniju moguću radnu snagu može
zahvaliti upravo krađi patenata i intelektualnog vlasništva sada ne
prikazuje sebe kao zemlju koja to isto štiti. Jasno da ima ovaj film
određenu socijalnu težinu jer je nakon ovog filma u Kini doista i
pokrenuta debata oko visokih cijena lijekova, no ovaj je film možda
i najočitiji primjer državno financiranog filma kojem je jedina
intencija glancanje imidža zemlje.
Negdje
sam pročitao da su u Kini ovaj film usporedili s tematski zapravo
dosta sličnim američkim filmom «Dallas Buyers Club», no po meni
su te usporedbe i više nego neutemeljene, tendenciozne, zapravo
smiješne. Dok je «Dobri diler iz Dallasa» doista bio iskren i
realističan prikaz života za vrijeme 80-ih i «epidemije» AIDS-a u
Americi, ovdje je sve to uglancano, prilagođeno za najširu moguću
publiku, uglavnom film kojem je jedini smisao zarada na box-officeu.
U toj je misiji «Dying to Survive» i uspio, no nema ovaj film ni
trunčice duha, šarma ili stila mnogih socijalno angažiranih i
pravih problemskih filmova iz Kine koje sam ranije gledao. Iako se
ovaj film predstavlja kao svojevrsna kombinacija socijalne drame i
komedije, ima tu jako malo prilike za smijeh, prvenstveno zato jer
taj kineski smisao za humor meni nikada i nije legao. Nije mi tu
apsolutno ništa bilo ni trunčicu smiješno i jedan je to od onih
filmova koji publici potpuno podilazi, a takve filmove u pravilu ne
volim ni najmanje.
Primjedbe
Objavi komentar