IF BEALE STREET COULD TALK (2018,SAD) - 7/10

Barry Jenkins jedan je od onih filmaša koji se u dosadašnjem tijeku karijere posvetio problematici afroameričke zajednice u SAD-u i njegov je drugi dugometražni uradak "Moonlight" dobio Oscara za najbolji film, dok je Jenkins nagrađen Oscarom za najbolji adaptirani scenarij, a bio je nominiran i za najboljeg režisera. Iako njegov sljedeći flm "If Beale Street Could Talk" nije ušao u krug nominiranih filmova i Jenkins nije nominiran za režiju, opet je ovaj filmaš iz Floride nominiran za najbolji adaptirani scenarij. Jenkins se ovaj puta odlučio za adaptaciju romana afroameričkog pisca Jamesa Baldwina, u nas možda ne toliko poznatog, no autora koji je u američkoj crnačkoj zajednici iznimno popularan još od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća. Baldwin je bio i jedan od istaknutih boraca za ljudska prava tijekom 60-ih i 70-ih godina pa zato i ne čudi da se u svojim djelima bavi temama kao što su rasna, spolna i klasna nejednakost u Americi. Glavni likovi u njegovim knjigama obično su bili afroamerikanci, a bili oni stvarni ili fiktivni, najčešće bi ih stavljao u situacije u kojima su se mnogi članovi crnačke zajednice znali zateći.

Radnju romana po kojem je Jenkins snimio film Baldwin je smjestio u crnačku zajednicu u njujorškom Harlemu, a priča prati dvoje mladih zaljubljenih golupčića Tish (KiKi Layne) i Fonnyja (Stephan James), koji će se naći u tipičnoj situaciji za crnačku zajednicu. Zbog optužbi da je silovao ženu Fonny završi u zatvoru, a paralelno s tim Tish saznaje da je trudna. Svi su uvjereni da su optužbe protiv Fonnyja lažne i neutemeljene i Tishina obitelj krenut će u akciju dokazivanja njegove nedužnosti i to prije no što se rodi dijete. Paralelno s linearnom radnjom u kojoj pratimo situaciju po pitanju Fonnyjeve pravosudne situacije, pratimo i njihovu ljubavnu priču od njenih začetaka pa do trenutka kad je on završio iza rešetaka.

Jenkins je Baldwinov roman adaptirao na svoj poetičan, emotivan i pomalo ekspresionistički način u stilu "Moonlighta", a iako je radnju filma ostavio u 70-im godinama, priča je to čiji se mnogi detalji i situacije mogu precrtati i u današnje vrijeme. Na pomalo propovjednički način Jenkins progovara o problemu rasne nejednakosti i upozorava na situacije u koje brojni afroamerikanci i danas upadaju isključivo zbog svoje boje kože. Iako je ova nesretna romansa čak i pomalo minimalistička, "Beale Street" je ujedno i iznimno vizualan film u kojem je Jenkins veliku pažnju posvetio detaljima. Već do sada je "If Beale Street Could Talk" osvojio već brojne nagrade na festivalima, nagrade i nominacije u najvrjednijim izborima za film godine (Regina King je za ulogu Tishine majke već dobila Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu, a u istoj kategoriji nominirana je i za Oscara), a Jenkins je njime potvrdio da spada u krug trenutačno najzrelijih angažiranih afroameričkih filmaša, koji na svoj način nastavlja ondje gdje su stali Spike Lee i ostali.

 

IMDB LINK