Odmah nakon
što se pojavio ovaj norveški crnohumorni triler počele su pljuštati usporedbe s
"Fargom" braće Coen ne samo zbog snježnog zimskog ugođaja, već i zbog
stila koji me doista dosta podsjetio na stvaralaštvo ove poznate američke
braće. Okupio je Hans Peter Molland u ovom nevjerojatno zabavnom i
nepretencioznom filmu izvrsnu glumačku postavu koju predvodi poznati švedski
glumac Stellan Skarsgard kao vozač ralice Nils, čijeg sina odmah na početku
ubije norveška mafija. I dok je policija njegovu smrt odmah procijenila kao
nesretan slučaj predoziranja, Nils je uvjeren da njegov sin, koji je radio u
zračnoj luci u Oslu, nije bio narkoman, već da je dečko ubijen. Praktički u
uvodnoj sceni vidimo da je stari raličar bio u pravu, nakon čega on kreće u
ludi obračun s kriminalcima koji su ubili njegovog sina pošto je svjestan da
više nema što izgubiti.
Članovi
norveške kriminalne organizacije tako jedan po jedan počinju nestajati
(engleski prijevod filma je "In Order od Disapperance" ili "Po
redu nestajanja", a kad neki lik pogine pojavi se i njegova osmrtnica), a
ubrzo će njegov osvetnički pohod dovesti i do obračuna norveških dilera i
srpske mafije u Norveškoj koju prevodi Papa, kojeg je utjelovio poznati njemački
glumac Bruno Ganz. U ulogama srpskih mafijaša pojavljuju se brojna nama poznata
lica poput Sergeja Trifunovića, Gorana Navojca ili Miodraga Krstovića, dok se u
ostalim ulogama pojavljuje praktički cijeli skandinavski glumački dream-team
predvođen Palom Sverreom Valheimom Hagenom kao potpuno ludi šef norveške
kriminalne organizacije, vegetarijanac koji ne jede meso jer je protiv ubijanja
životinja, ali mu zato nije ni najmanji problem luđački ubijati ljude.
Ovaj me film
ponajviše oduševio zato jer je sve ono što skandinavski film u pravilu nije. I
dok je prosječni skandinavski u većini slučajeva film hladan, mračan,
sporog tempa i ili koketira s artom ili je čisti art-film,
"Kraftidioten" je duhovit film iznimno brzog tempa, koji ni slučajno
nema nikakve veze s Bergmanom, već prije s američkim filmom. Jer tipovi poput
Nilsa koji nemaju što izgubiti, a kako se situacija razvija i leševi se počinju
gomilati, ovaj pomalo apsurdistički triler počinje sve više podsjećati ne samo
na filmove braće Coen, već i na neke Tarantinove uratke, a završni obračun
izgleda kao da je prepisan iz nekog klasičnog westerna. I što je najbolje od svega, uskoro bi se u kinama trebao pojaviti i američki remake ovog filma, gdje će raličara utjeloviti dobro poznati osvetnik Liam Neeson, a iako i nisam neki pretjerani fan rimejkova, dobra je vijest što je i američku verziju režirao sam Molland.
Primjedbe
Objavi komentar