Nakon što su
velikani talijanskog filma iz poslijeratnog razdoblja predvođeni Fellinijem, De
Sicom, Antonionijem, Rosselinijem i ostatkom ekipe tijekom 80-ih godina iz
objektivnih razloga kao što su godine počeli posustajati, pojavio se jedan
novi filmaš, koji se stilski i tematski nastavio na ovu sjajnu, prvu generaciju
talijanskog filma. Giuseppe Tornatore je već za svoj drugi dugometražni film
"Nuevo cinema Paradiso" 1988. donio Italiji još jednog Oscara za
najbolji film izvan engleskog govornog područja, a iako mu je "Kino
raj" i dalje daleko najbolji film, vjerujem da se mnogi dobro sjećaju još
jednog filma koji je Tornatore smjestio u sicilijansku provinciju. Naravno,
riječ je o romantičnoj ratnoj humornoj drami "Malena" kojom također
Tornatore evocira sjećanje na velike talijanske filmaše, prvenstveno Fellinija.
Ono što je za
Fellinija bio rodni Rimini, to je očito za Tornatorea Sicilija, gdje je
smjestio radnju dobrog dijela svojih filmova pa tako i "Malenu",
neobičnu priču o fascinanciji i opsjednutosti 12-godišnjeg dječaka Renata barem
dvostruko starijom lokalnom ljepoticom Malenom (zanosna Monica Bellucci). I po
tome se mogu povući paralele između Tornatorea i Fellinija, koji je također u
svojim filmovima bio fasciniran ljepoticama i fatalnim ženama, sjetimo se samo
Gradisce iz "Amarcorda", kojom su također bili fascinirani i
opsjednuti ne samo lokalni klinci, već i cijelo mjesto. No, za Malenu će se
njena nevjerojatna ljepota pokazati kao pravo prokletstvo jer nakon što joj
muž ode u rat i ona ostane živjeti sama, svaki muškarac u mjestu počne se
nadati da će baš on postati njen ljubavnik. Jasno da zbog toga Malena vrlo brzo
dođe na loš glas kod ženske populacije, čija netrpeljivost iz dana u dan
postaje sve očitija i neskrivenija, a situacija se dodatno zakomplicira kad
stignu vijesti kako joj je muž poginuo.
Jedini koji
želi zaštititi Malenu upravo je Renato, klinac koji živi s klasičnom glasnom
obitelji iz talijanskih filmova i koji živi u fantaziji da će Malena odabrati
upravo njega. Tako 12-godišnjak postaje potpuno opsjednut ovom ženom, ne
prestaje je uhoditi, no balavi zaljubljeni klinac najmanji je problem za ovu
ženu na koju će se sručiti sva malograđanština i licemjerje cijelog mjesta.
Upravo malograđanština i licemjerje ono je sa čime se Tornatore fino poigrava u
ovom filmu koji je dogurao do dvije nominacije za Oscara (legendarni Ennio
Morricone za originalnu glazbu te Mađar Lajos Kotal za fotografiju). Svi tako
ovdje ogovaraju Malenu, izmišljaju i trude joj se zagorčati ii uništiti život
koliko god mogu, a sve se to događa jer ona niti jednog od tih nametljivih i
primitivnih prosaca uopće ne doživljava.
Također,
Tornatore na ironičan način prikazuje i talijansko društvo za vrijeme II
svjetskog rata jer vidimo one koji na početku kliču Mussoliniju i najglasniji
su njegovi zagovornici, kad američki trupe dođu u grad, prvi počinju mahati
njihovim zastavama i prokazivati. Česti motiv u talijanskim filmovima upravo je
ta transformacija talijanskog društva, koje je još tijekom rata u velikoj
većini bilo potpuno ruralno, primitivno, zaostalo, po čemu, jasno,
nisu Talijani bili jedini, ali upravo brojni talijanski filmaši svojim su
"paisanima" preko svojih filmova nastojali prikazati i podsjetiti ih
tko su oni bili samo generaciju ili dvije ranije. Ovaj film defitinivno će
pamtiti glumac po imenu Giuseppe Sulfaro koji je utjelovio Renata. On je u
jednom intervjuu nakon filma istaknuo da je prva žena koju je vidio golu bila
upravo njegova filmska partnerica, Monica Bellucci. Dao bih se kladiti da je
nakon snimanja Giuseppe bio glavna faca u školi.
Primjedbe
Objavi komentar