Antonio
Nuić definitivno spada u uzak krug najzanimljivijih i
najraznovrsnijih hrvatskih filmaša, koji se javnosti predstavio još
2004. godine omnibusom "Sex, piće i krvoproliće".
Sastojao se ovaj film o tri kratke priče smještene u Zagreb uoči
derbija Dinama i Hajduka, koji su uz Nuića režirali Zvonimir Jurić
(Crnci, Kosac) te Boris T. Matić (producent mnogih poznatih
hrvatskih filmova, između ostalih i "Malog"). Nuić nam je
tada predstavio skupinu prijatelja sa zagrebačkog asfalta u ranim 20
godinama, a Frenki, Raks, Boki i Kečo danas su ljudi nadomak 40-ih
godina života i u "Malom" pratimo što se s njihovim
životima do danas dogodilo. Iako se likovi iz filma otprije 15
godina sada vraćaju na scenu, predznanje o njima nije nužno za
shvaćanje odnosa u "Malom". Dok je "Sex, piće i
krvoproliće" bio simpatična humorna drama o naizgled
bezbrižnom društvu mladih ljudi, "Mali" je žestoka krimi
drama. I možda najbolji hrvatski film koji sam gledao unazad
nekoliko godina!
Frenki
(Franjo Dijak) nedavno je izašao iz zatvora nakon odsluženja
četverogodišnje zatvorske kazne zbog dilanja droge, a sada se sa
svekrom i svekrvom bori za skrbništvo nad svojim sinom, Malim (kojeg
glumi Dijakov sin u stvarnosti i glumački debitant, Vito).
Frenkijeva supruga je na umoru, a kako je on bez posla i s podebljom
kaznenom evidencijom, posve je izvjesno da će Mali nakon mamine
smrti pripasti djedu i baki. Tim više jer Frenkija ženini roditelji
pred sudom planiraju prikazati kao posve nesposobnog roditelja, tipa
koji nije kadar odgajati sina. Također, posve je jasno da Mali želi
ostati s ocem i da voli njegove prilično nekonvencionalne odgojne
metode, a iako u uvodnoj sceni vidimo kako Frenki pred školskim
odborom tvrdi da se promijenio, ubrzo saznajemo da to baš i nije
tako.
Jer
i nakon izlaska iz zatvora Frenki ne samo da je nastavio dilati
drogu, već je unaprijedio svoje poslovanje, a upravo se bliži
njegov 40. rođendan te je tim povodom odlučio okupiti staru ekipu,
Raksa (Rakan Rushaidat), Bokija (Bojan Navojec) i Keču (Hrvoje
Kečkeš). I dok su njih trojica naizgled i uspjeli odrasti i svi
imaju nekakve poslove, Frenki je i dalje svojevrsni balast koji ih
vuče prema dolje. No, daleko od toga da njima to smeti jer Frenki
uvijek kod sebe ima droge, uvijek kad je on blizu se partija,
zabavlja pa se na taj način i Raks, Boki i Kečo donekle vraćaju u
mlade, bezbrižne dane, dane bez brige i pameti, dane kad su mogli
raditi baš sve što su htjeli. No, nitko od njih zapravo i nije
svjestan da je Frenki pripremio malo drukčiju proslavu rođendanu,
koja će se potpuno oteti kontroli i promijeniti njihove živote.
Iako
je Mali zapravo centralna figura ne govori on mnogo, no zato jako
dobro promatra što čine njegov stari i prijatelji. On je stalno
među njima, upija njihova ponašanja, a iako je riječ o očigledno
bistrom i vrijednom klincu, lako je za pretpostaviti kakva mu je
budućnost uz "role modela" kao što je Frenki. Pripremili
su Nuić i ekipa film prepun iznenađenja, koji jednako koliko je i
žestoki krimić, toliko je i socijalna drama o jednoj izgubljenoj
generaciji klinaca sa zagrebačkog asfalta koji nisu uspjeli ni
shvatiti, a već su zagazili u četrdesetu godinu. Vjerujem da će se
mnogi 35 ili 40 godišnjaci vrlo lako poistovjetiti s ovom ekipom,
možda i prepoznati među njima, a nekako sam stekao dojam da ova
ekipa i nije morala previše glumiti koliko je cijela dinamika među njima djelovala prirodno.
Jer
i redatelj i cijela glumačka postava skupa su još od studentskih
dana i zajedno su radili na mnogim filmovima, a da je sve proteklo u
nekako domaćoj atmosferi možda najbolje govore i njihovi stvarni
nadimci, koje nose njihovi likovi u filmu. Iako je riječ o pomalo
minimalističkom filmu sa skromnim budžetom i za hrvatske uvjete,
koji se snimao na tek nekoliko lokacija u Zagrebu i negdje u bližoj
okolici, "Mali" definitivno spada u kategoriju velikih
hrvatskih filmova. Iako to nije žanrovski film u klasičnom smislu
riječi, već socijalna krimi drama koju ću usporediti s filmovima
kao što su "Dheepan" ili "Prorok" Francuza
Jacquesa Audiarda, "Mali" se pokazao kao pravo osvježenje
na hrvatskom filmskom nebu. Zato i ne čudi da je na festivalu u Puli
dobio nagradu za najbolji hrvatski film u 2018. godini, a i hrvatski
filmski kritičari izabrali su "Malog" za najbolji film. U
svakom slučaju "Mali" je moderan i aktualan film koji je
nadmašio sva moja očekivanja i film koji bi sve one koji govore da
je domaći film za onu stvar mogao natjerati da još jednom dobro
promisle jer "Mali" baš ni u čemu ne zaostaje za sličnim
ostvarenjima europske i svjetske produkcije.
Primjedbe
Objavi komentar