Prilično
neobičnom akcijskom krimi dramom na festivalu u Berlinu predstavio se japanski
filmaš Hiroyuki Tanaka poznat pod umjetničkim imenom Sabu. Ovaj očito prilično
živopisni lik karijeru je nakon studija dizajna sredinom 80-ih započeo kao
pjevač da bi se potom oprobao kao glumac, da bi na kraju i sam počeo pisati
scenarije i režirati filmove. Sabu je očito jedan od onih japanskih filmskih
čudaka, bez formalne filmske naobrazbe, koji se može pohvaliti da je glumio u
kultnom "Pulseu" Kiyoshija Kurosawe, kao i u "Ichi the
Killer" Takashija Miikea. Često u svojim filmovima Sabu kombinira tematiku
japanskih kriminalaca yakuza sa crnom komedijom, a na tom je tragu i ovaj film
snimljen u japansko - hongkonškoj - tajvanskoj koprodukciji. Priča je ovdje
podosta bizarna i čudna jer nakon žestokog akcijsko - kriminalističkog
uvoda gotovo pa prelazimo u egzistencijalističku crnohumornu dramu kojoj je u središtu
plaćeni ubojica po imenu gospodin Dugi, odnosno Mr. Long.
Mr. Long
(Chen Chang, sjećamo ga se iz legendarne fantazije Ang Leeja "Tigar i
Zmaj" te iz John Woovog povijesnog spektakla "Bitka kod crvene
stijene") ubojica je s Tajvana, koji je dobio zadatak u Tokiju ubiti
jednog od šefova tamošnje kriminalne organizacije. Nakon što mu plan propadne i
tokijski jakuze ga uhvate pa ubiju boga u njemu, a on nekim čudom uspije,
ranjen naravno, pobjeći, skloni se u napuštenoj tokijskoj četvrti. Život mu
spasi klinjo koji živi s materom ovisnicom, koja je također nekoć utekla od
iste te zloglasne bande za koju se prostituirala, a ubrzo se ispostavi da gospon
Dugi nije samo vrsni ubojica, već je on i jednako tako dobar kuhar. Radi
on noodlese i što već se sprema u kineskoj kuhinji bolje od Steve Karapandže pa
ubrzo on otvori i street-food restorančić. No, jasno da japanski kriminalci
nisu na njega zaboravili samo tako i da se to neće baš tako veselo i lijepo
moći završiti.
Iako je jasno
da priča ovog filma djeluje i više nego bizarno, uspio ju je Sabu fino složiti
i ispripovijedati i djeluje to dosta stilizirano, pomalo nadrealno. Film je
istovremeno i šokantan, brutalan i nasilan, a nekako nježan, poetičan i
produhovljen. Zanimljivo je jedan kritičar nakon prikazivanja ovog filma u
Berlinu istaknuo da "Mr. Long" izgleda kao da ga je snimio mutant
Takeshi Miikea i Charlije Chaplina, no unatoč ovom naizgled nemogućem miksu,
ovaj film na kraju čak i potpuno funkcionira kao cjelina. I to prvenstveno upravo zbog glavnog junaka,
šutljivog ubojice / kuhara, koji kao da je ispao iz nekog od filmova Sergija
Leonea te uopće ne komunicira riječima, već noževima. Bilo da sječe poriluk ili
glave. Zabavno i neobično u svakom slučaju.
Primjedbe
Objavi komentar